Prva praktièna saradnja Srbije i NATO-a u okviru programa Partnerstvo za mir (PfP), koju æe finansijski pomoæi vlada Norveške, biæe pomoæ Alijanse "u lociranju i uklanjanju kasetnih bombi i municije preostalih poslije rata 1999. godine".
Sada, dakle, nema više nikakve dileme da su Snage NATO tokom bombardovanja Srbije koristile i municiju sa osiromašenim uranijumom, što se ni do sada uglavnom nije poricalo ali jeste minimizirano kao problem. Svrstavajuæi ovo pitanje u sami vrh prioriteta zapadnih saveznika nakon tek obavljenog prijema Srbije u Partnerstvo ( u novembru 2006.) nekada podcjenjivani problem je dobio pravu težinu. Inaèe, zašto bi saveznici trošile novce svojih vrlo ljubopitljivih poreskih obveznika za nešto što je nevažno.?
I pored priznanja zapadnog vojnog saveza da je samo na podruèju Kosova i Metohije razbacano oko 9 tona osiromašenog uranijuma a oko 3 tone u Republici Srpskoj, o sasvim izvjesnim posljedicama po zdravlje sadašnjih i buduæih generacija se ni u Srbiji ni u BiH ne govori osim u pokojem nezavisnom mediju. Struèna statistika o broju oboljelih i umrlih od malignih oboljenja nastalih zbog osiromašenog uranijuma još uvijek ne postoji, niti su analize takvog opsega na pomolu.
Samo amerièke snage su tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995. godine) izbacile oko 11 hiljada komada municije sa osiromašenim uranijumom, a na Kosovu dva i po puta više - èak 30 hiljada.
Dok srbijanske i bh. vlasti izgovore za svoju nebrigu o vlastitim biraèima (o graðanima uopšte je iluzorno govoriti, jer takva kategorija u ovim zemljama i ne postoji) traže nedostatku novca za takve pothvate, udruženje italijanskih ratnih veterana i ministarstvo odbrane te zemlje ne skrivaju porast oboljelih vojnika koji su boravili na Balkanu.
U najnovijem izvještaju se zajednièki konstatuje da su italijanski vojnici koji su boravili u misijama u Bosni i na Kosovu bili izloženi dejstvu osiromašenog uranijuma, zbog èega obolijevaju i umiru od raka i drugih teških bolesti. Udruženje koje ih zastupa - ANAVAFAF raspolaže podacima po kojima je do sada umrlo pedeset vojnika koji su boravili na Kosovu i u Bosni, dok je dvije stotine teško oboljelo uglavnom od razlièitih oblika karcinoma. Prema podacima ovog udruženja, èak i djeca vojnika koji su duže vrijeme boravili na Balkanu, raðaju se sa manjim ili veæim tjelesnim nedostacima.
Osiromašeni uranijum nalazi se u košuljicama metaka i granata, a njegova gustina omoguæava takvoj municiji da probija oklope na tenkovima. Kada eksplodira, za sobom ostavlja oblake radioaktivne prašine koja se i smatra glavnim uzroènikom oboljenja italijanskih (ali i belgijskih, holandskih, španskih i portugalskih) vojnika koji su u Bosni i na Kosovu bili angažovani na èišæenju terena.
U izvještaju medicinskih struènjaka, koji je za potrebe italijanskog ministarstva odbrane saèinjen još 2002. godine, navodi se da je meðu italijanskim vojnicima koji su služili na Balkanu zabiljležen neubièajeno veliki broj sluèajeva malignog oboljenja limfnih žlijezda, tzv. hoèkinsove bolesti.
Velika Britanija i SAD su priznale da udisanje prašine osiromašenog uranijuma može da bude opasno po zdravlje, ali se odmah i naglašava da su takve opasnosti "kratkotrajne i lokalizovane".
Opasnosti oèigledno jesu "lokalizovane" (na zemlje na èijem su teritoriju eksperimenti izvršeni, kao i na zemlje èiji su vojnici bili izloženi zraèenju). A da su "kratkotrajne" vidljivo je po broju i težini oboljenja punih 11 godina nakon okonèanja rata u Bosni i Hercegovini i osam godina nakon bombardovanja Srbije i manjeg dijela Crne Gore.