Lisabon, 13.12.2007. - Predsjednici država ili vlada zemalja èlanica Evropske unije potpisali su u Lisabonu novi Reformski ugovor koji otvara put daljnjem proširenju i s kojim bi Unija trebala izaæi iz institucionalne krize u koju je upala s propašæu nesuðenog prvog europskog ustava. Lisabonski ugovor potpisan je na sveèanosti u samostanu sv. Jeronima u prisustvu èelnika zemalja èlanica i njihovih ministara vanjskih poslova, predsjednika Evropskog parlamenta i predsjednika Evropske komisije. Na doista impresivnoj sveèanosti nedostajao je jedino britanski premijer Gordon Brown, koji se svojim kolegama pridružio kasnije popodne zbog obveza u britanskom parlamentu.
Nakon sveèanog potpisivanja na redu je postupak ratifikacije u zemljama èlanicama koji bi trebalo da bude okonèan do poèetka 2009. godine. Kako sada stvari stoje, jedino æe Irska provjeru ovog ugovora zatražiti na referendum, dok æe u ostalim zemljama nezaobilaznu proceduru ratifikacije obaviti nacionalni parlamenti.
Evropska unija je reformu institucija, koje bi bile prilagoðene novim okolnostima s obzirom na poveæani broj èlanica, namjeravala riješiti prvim evropskim ustavom koji je potpisan 2004. godine, ali je veæ u proljeæe 2005. 'zapeo' na prva dva refenduma - u Francuskoj i Holandiji, zbog èega je kasnije i odbaèen kao „naglašeno ustavotvorni kat kakav mogu imati samo suverene države". Rad na ustavu zapoèeo je još 2001. godine Lakenskim zakljuècima Evropskog vijeæa. Tako je bilo blokirano i novo proširenje EU jer prema ugovoru iz Nice iz 2000. godine, prijem novih èlanica nije bio moguæ jer je ovim ugovorom EU bila 'dizajniran' za maksimalno 27 zemalja èlanica.
"Potpisivanjem Lisabonskog ugovora završavamo šestogodišnju raspravu o našim institucijama", izjavio je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso. Gotovo dvije godine trebalo je èelnicima EU da izaðu iz blokade i naðu izlaz iz nastale situacije. Glavnu ulogu u tome imali su novoizabrani francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemaèka kancelarka Angela Merkel.
"Neka mi bude dopušteno da istaknem izvanredni doprinos njemaèkog predsjedništva, koje je nakon Berlinske deklaracije okupilo zemlje èlanice u Meðuvladinu konferenciju, te odluènost i kompetentnost portugalskog predsjedništva, koje je omoguæilo Lisabonski ugovor", izjavio je Barroso.