Sarajevo, 22.januar/siječanj 2014. - Iako prava predizborna kampanja nije ni počela, pohlepa za vlašću doživljava ovih dana vrhunac na primjeru profesionalno, ljudski, politički i logički nespojive koalicije Avdo Avdić-Živko Budimir.
Što je još gore, verifikacija ovako niskih sistema vrijednosti došla je od onih koji su se upravo u ovo vrijeme izbornog predvečerja počeli nametati javnim zakletvama da su drugači, bolji i moralniji od ostalog „političkog polusvijeta“ – iz usta dakle Željka Komšića, Fahrudina Radončića, Asima Sarajlića, Amera Jerlagića...Toga 22. januara su, nimalo neobično, po istoj matrici, pohitali ka kamerama Federalne televizije kako bi se izvinuli novinarima ovog odavno isprofanisanog javnog emitera, i tako zadobili njegovu samilost makar dok ne prođu izbori sredinom oktobra.
Više nego očigledno je bilo s kolikom se poniznošću i molećivošću pomenuti političari, s malog ekrana za njih najpoželjnije televizije, utrkuju da zasluže pažnju što više Avdića u ovom emiteru. Ili makar da im ne izvrću dušeke, koverte i vlasničke kartone. Za početak, svi su izjavili kako svaka javna osuda nedopustive kolaboracije urednika Informativnog progama FTV i predsjednika jedne marginalne partije i nimalo marginalne Federacije, predstavlja „udar na nezavisnost ovog javnog servisa“. Za Jerlagića je to „najdirektnije miješanje u uređivačku politiku“. Za Sarajlića je svako postavljanje Avdića na dnevni red Federalnog parlamenta ili javnosti, sketanje sa suštine problema kao što je nerad federalne Vlade. Komšić je iznenađen što se, zaboga, federalni premijer uopšte zanima za pitanje prisluškivanja novinara i nezakonitog iznošenja takvih fono-snimaka u javnost! Dok Radončić, valjda sa pozicije ministra sigurnosti, insistira da se „jedna antikorupcijska medijska kuća (kao što je FTV) ne smije ni stavljati na tapet“.
Niko od ovih velikih branitelja medijskih sloboda nije ni pomislio da bi se upravo i oni trebali zapitati zašto u Bosni i Hercegovini javni život bez prisluškivanja više ne postoji, zašto svi mogu prisluškivati svakoga, zašto svako može obnarodovati svačije razgovore, zašto niko nikoga zbog toga ne kažnjava, zašto ljudi odje vjeruju da život odavno nema nikakvog smisla izvan afera?
Niko od pomenutih bh. poltičara, takođe, nije izrazio makar verbalnu zabrinutost zbog nezakonitog javnog objavljivanja i zloupotrebe audio snimke telefonskih razgovora urednika Avde Avdića i predsjednika Federacije Živka Budimira – snimke koja čini integralni dio dokaza prikupljenih u okviru ozvaničene krivične istrage i u čijem su nastajanju direktno sudjelovale nadležne pravosudne institucije i sigurnosno–obavještajne agencije.
Umjesto da javno pozovu Tužilaštvo BiH, koje je jedini pravni posjednik spornih telefonskih razgovora, da po hitnoj proceduri, nepristrasno i transparentno utvrdi kanale oticanja vlastitih službenih tajni, politički prvaci Federacije se, pod jeftinom krinkom medijskih sloboda, javno utrkuju za što bolju trgovinu s Federalnom televizijom koja je oduvijek bila u sadejstvu s nekom poltičkom strankom - nikada profesionalno neutralna i politički neovisna, i nikada utemeljena i objektivna kakvom se samoreklamerski i glamurozno predstavlja.
Vrhunac dvoličnosti i političkog nemorala, ipak, leži u činjenici da ni Komšić, ni Radončić, ni Sarajlić ni Jerlagić, nisu u svom tv nastupu osudili način na koji je urednik Federalne televizije obavljao „uredničke“ poslove dok je vodio duge, česte, pristrasne i destruktivne državničke razgovore sa Budimirom, a Budimir uredničke i udvaračke razgovore s njim. Nikome od bh. političara koji su na braniku odbrane FTV nije zasmetalo Avdićevo najdirektnije „uredničko“ uplitanje u međustranačke političke igre i imenovanja na visoke funkcije u Federaciji. Ni koleginicama i kolegama u tom javnom emiteru, takva kolaboracija dvojice profesionalno nespojivih intimusa, nije zasmetala. Naprotiv, i putem malog ekrana se svake večeri u pola osam može uočiti kako njihovi nevini voditeljski izrazi lica zrače drčnošću, „pravednošću“ i "profesionalizmom"!
Kada dođavola ide sve, neka ide i novinarstvo. Bolje nismo ni zaslužili.