Napisano za Geopolitika.news: ://www.geopolitika.news/analize/je-li-europa-na-korak-do-ratne-kataklizme-i-ima-li-nam-spasa/
Slično New Dealu između dva svjetska rata. Cjelokupna trezvena svjetska javnost, poglavito mladi lideri, trebali bi ustati protiv ratnohuškačkih vođa!
Za nekoliko dana će tri godine od kako je predsjednik Rusije Vladimir Putin 30. rujna 2022. godine, četiri proruske ukrajinske oblasti na istoku i jugu zemlje proglasio „suverenim teritorijem Ruske Federacije“. Optužio je tada „zapadnu bratiju“ da „još od raspada Sovjetskog Saveza 1990-tih želi po svaku cijenu Rusiju
Nekada su tradicionalni rujanski govori čelnika Europske komisije o stanju Unije (po uzoru na govore američkih predsjednika o stanju nacije) isčekivani s nestrpljenjem ne samo u zemljama članicama, već i izvan EU, u medijima i globalnoj javnosti. Bilo je to nekada, u vrijeme europskih lidera s kredibilitetom. Aktualna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najzaslužnija je što to više nije tako.
Unatoč činjenici da crveni tepih odavno nema ono značenje koje je imao u vrijeme kada se prostirao samo u čast bogova i najviše rangiranih svjetovnih velikaša - šok crvenog tepiha sa Aljaske od prošlog petka natjerao je europske globalističke lidere na juriš u Washington u ponedjeljak. Ali suština se ni nakon tog folklornog okupljanja nije promijenila: vojnofinancijski teret i rata i mira u Ukrajini ostaje na plećima Europe bez obzira na to kako će u konačnici izgledati buduće sigurnosne garancije za Ukrajinu.
O tome se u ponedjeljak u Washingtonu uglavnom i raspravljalo jer su teritorije i razgraničenja između Ukrajine i Rusije ostavljeni za trilateralni sastanak Trump-Putin-Zelenski vjerojatno već prije kraja ovog mjeseca.
Dnevni avaz: Uvaženi kolega Smajiću, kako mediji u BiH i regionu danas oblikuju javnu percepciju EU integracija? Kakva je uloga medija u jačanju demokratskog dijaloga i transparentnosti? Doprinose li mediji boljem razumijevanju EU integracija među građanima, ili mediji doista šire dezinformacije? Kako u tom smislu cijenite medijsku pismenost i slobodu medija u BiH – ispunjava li naša profesija obavezu da educira građane? S obzirom da je tačno informiranje ključno za demokratske procese i podršku građana EU integracijama, utiče li trenutno stanje u medijima na promjenu raspoloženja građana prema članstvu u EU?
Smajić: Ako polazimo od činjenice da je proces integracije svake zemlje u EU 'dvosmjerna ulica', onda je i informiranje javnosti o tom procesu dvosmjerna aktivnost u kojoj obje zainteresirane strane imaju svoje uloge, vlastite koristi i odgovornosti. Ovom napomenom, naime, želim iznova i iznova potencirati da za medijski narativ o evropskim integracijama, za senzibiliziranje javnosti o EU i njenim politikima nisu odgovorni samo mediji ni u jednoj zemlji koja pretendira ka Uniji. Odgovorniji je onaj dio mastodonske administracije u Briselu kojem je uz ostalo posao i komuniciranje s javnostima i građanima, saradnja s medijima i promocija svega onoga što se unutar EU instistucija smatra zajedničkim vrijednostima i osamdesetgodišnjim naslijeđem.
Moje osobno dugogodišnje iskustveno izvještavanja iz Brisela me uvjerava da ključ problema kada je riječ o općoj percepciji javnosti o EU zapravo nije primarno u medijima. Bez namjere da medijima povlađujem ili da ih amnestiram od odgovornosti po ovoj temi, mediji shodno svojoj prirodi preferiraju vijest kao medijsku formu. U tom smislu EU je solidno medijski pokrivena kako u tradicionalnim (štampa, radio i TV), tako i u novim online medijima, dakle na web-stranicama, društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama.
Cijenim da su svi važni sastanci na nivou EU i sve bitne odluke svih evropskih institucija medijski su solidno propraćeni. Međutim, disbalans između stvarnog i potrebnog u komuniciranju Evropske unije s javnostima općenito, pa tako i u BiH, hronično se produbljuje nakon objavljivanja vijesti o događaju, odnosno onda kada bi se trebalo nastaviti sa tumačenjem objavljene vijesti, s istraživanjem i analitikom.
Imajući u vidu da u globalnoj i evropskoj geopolitičkoj stvarnosti ništa nije slučajno, te da je polarizacija unutar same Unije sve očiglednija, tumačenje vijesti, istraživačko novinarstvo i analize su neminovne kreativne faze komuniciranja s javnostima ukoliko i mediji i EU doista žele da građani sadašnjih i budućih članica znaju i razumiju šta su ključne aktivnosti Unije i kamo ona perspektivno strijemi.
Ne amnestirajući ni najmanje postojeće medijske površnosti, ipak trenutno stanje apatije na obje strane rezultat je prvenstveno staromodne strategije komuniciranja zvaničnog Brisela koji ne pravi nikakvu razliku u senzibilitetu između, recimo, građana Skandinavije i Zpadnog Balkana. To je strateški vrlo pogrešno.
U tom smisli sam prije više od 20 godina nadležnima u Briselu predlagao da EU mnogo više investira u profesionalizaciju ključnih, tzv. mainsteram medija u BiH i regionu, da ezopski jezik komuniciranja putem priopćenja i izjava glasnogovornika zamijeni sudjelovanjem EU zvaničnika u medijima i da se iz EU medijskih fondova finansiraju stalna dopisništva javnih RTV servisa svih zemlja Zapadnog Balkana koje su u statusu kandidata za članstvo u EU. Ništa od toga još nije urađeno, a to bi trebalo da bude početak profesionalizacije ključnih medija od kojih najviše i zavisi senzibiliziranje javnosti o aktivnostima i politikama Evropske unije.
Bez obzira na formu, mediji su ključni dio informacionog okruženja i u velikoj mjeri su odgovorni za obavještavanje javnosti o ključnim događajima ali i za formuliranje političkih i društvenih pitanja često implicitno oblikujući stupanja razumevanja ključnih pitanja.
Prema tome, izvor odakle neko dobija informacije može značajno utjecati na razumevanje događaja i na percepciju društva. Mediji u tome imaju ključnu ulogu, te kako medijski pejzaž postaje sve rascjepkaniji, a dezinformacije rasprostranjenije, javlja se potreba sagledavanja uloge medija i u negativnim procesima kao što su polarizacija evropskih društava, populizam i ekstremizam u Evropi, kao i da se razmotri šta kreatori politika i praktičari u regiji i EU mogu uraditi povodom toga.
U zaključku bih naglasio da je dugo vremena prisutna apatičnost u javnostima naše regije posljedica prije svega pada povjerenja u medije, ali i nekonzistentnosti evropske politike proširenja.
Put, ili možda bespuće, Europske unije k nepovratnoj militarizaciji i ratnoj ekonomiji – poticanim propagandno-psihotičnim strahom od navodno neizbježnog sukoba s „agresivnom Rusijom“ – dobili su početkom tjedna formalno-pravnu i financijsku oblandu.
Vijeće općih poslova Europske unije (ministri za europska pitanja) sa 26 glasova za i jednim suzdržanim (Mađarska) izglasalo je u utorak (27.5.) pompozno najavljivanu odluku o uspostavi fonda od 150 milijardi eura za „jačanje europskih obrambenih sposobnosti kroz zajedničku nabavu naoružanja, vojne tehnologije i ratne opreme“. Kreditni mehanizam za zajedničke narudžbe dio je vrlo ambicioznog plana Unije za ponovno naoružavanje Europe (ReArm Europe) čija je ukupna vrijednost, kako smo ovdje već pisali, veća od čak 800 milijardi eura.
