Na Praznik rada 2006. godine, Finska, Španija, Portugal i Grèka  otvorile su svoja tržišta rada za radnike iz zemalja koje su u EU ušle 1. maja 2004. godine. Ove zemlje su se tako prikljuèile Britaniji, Irskoj i Švedskoj koje su svoja tržišta rada za osam, od ukupno deset novih èlanica EU, otvorile zajedno s takozvanim „velikim proširenjem“.

Pregovori o ublažavanju viznog režima Evropske unije prema zemljama zapadnog Balkana poèet æe s Makedonijom, Srbijom i Crnom Gorom, a nakon toga sa Albanijom i Bosnom i Hercegovinom, potvrðeno je iz ureda evropskog komesara za pravosuðe i unutrašnje poslove, Franka Fratinija (Franco Frattini).

Vlada u Beogradu postala je žrtva vlastite nedosljednosti u saradnji s Haškim tribunalom, zbog koje je jedan od najtraženijih bjegunaca od pravde, general Ratko Mladiæ i dalje na slobodi. Ni posljednji rok za njegovo izruèenje, koji je važio do poèetka maja, vlasti Srbije nisu ispoštovale zbog èega je Evropska komisija odmah nakon prvomajskog praznmovanja, 3. maja, suspendirala pregovore o pridruživanju SCG Evropskoj uniji.

1992, april/travanja

Ministarsko vijeæe/Savjet Evropske zajednice (EZ), današnje Evropske unije (EU) odluèio je 6. aprila 1992. godine da njene èlanice priznaju bivšu jugoslovensku republiku Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu državu. Priznanje samostalnosti BiH usledilo je taèno 47 godina poslije osloboðenja Sarajeva od njemaèkih okupatora i domaæih izdajnika u Drugom svjetskom ratu. Ovo priznanje BiH je znaèajno doprinijelo da, veæ u maju iste godine, BiH postane punopravna èlanica organizacije Ujedinjenih nacija (UN).

1993, mart/ožujak

Uspostavljeni puni diplomatski odnosi izmeðu EU i BiH. Uslijedilo znaèajno poveæanje finansijske i humanitarne pomoæi. Do kraja 2006. godine Bosni i Hercegovini je dodijeljeno ukupno oko 2,663 milijarde eura nepovratne pomoæi, od toga oko milijardu je bila humanitarna pomoæ.

1995, novembar/studeni

Nakon pregovora koji su trajali od 1. do 21. novembra/studenoga u amerièkoj znaènoj bazi Rajt Peterson/Rights-Petterson kod Dejtona/Dajtona, u saveznoj državi Ohajo/Ohio, potpisan je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznat kao Dejtonski sporazu. Mirovni sporazum kojim je okonèan 44-mjeseèni rat potpisali su tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegoviæ, predsjednik Srbije Slobodan Miloševiæ i predsjednik Hrvatske Franjo Tuðman. Pregovore u cilju približavanja zaraæenih strana vodio je Rièard Holbruk/Richard Holbrooke, koji je tada bio pomoænig državnog sekretara amerièkog predsjednika Klintona/Clinton.

1995, decembar/prosinac

Dejtonski/Daytonski mirovni ugovor je zvanièno potpisan 14. decembra/prosinca 1995. godine u Parizu/Paris. Od tada, ovaj mirovni ugovor se zove Dejton-Pariški ugovor ili sporazum.  Original ovog ugovora je kasnije zagubljen ali njegova primjena, ukljuèujuæi i Anex  IV, je i dalje osnov ustavno-pravnog ureðenja Bosne i Hercegovine sve do postizanja dogovora u BiH o donošenju novog ustava.

1996, decembar/prosinac

Francusko predsjedništvo EU predložilo prvu verziju regionalne politike EU u cilju stabilizacije jugoistoène Evrope – Royaumont Proces. Glavni cilj ove strategije je implementacija Dejtonskog/Pariškog mirovnog sporazuma. U fokusu je promoviranje regionalnih projekata u cilju izgradnje institucija civilnog društva, zajednièkih kulturnih vrijednosti i ljudskih prava.

1998, april/travanj

Odlukom Vijeæa ministara EU u Luksemburgu/Luxembourg, uspostavljena EU-BiH Konsultativna radna grupa (Consultative Task Force-CTF EU-BiH) radi tehnièke i struène pomoæi u izgradnji državnih institucija, zajednièke administracije i zakonskog okvira prilagoðenog standardima EU. Cilj ovog tijela je stvaranje “državnih struktura i kapaciteta vlasti koji æe omoguæiti da BiH funkcioniše kao prava država”.

1999, mart/ožujak

Vijeæe ministara BiH usvojilo Odluku o pokretanju inicijative za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Odluka je postala pravosnažna objavljivanjem u Službenom glasniku BiH broj 3/1999. od 20. marta te godine.

1999, maj/svibanj


Upostavljen novi, do tada najširi, okvir za trajan mir, demokratizaciju i ekonomski prosperitet regiona – Proces stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Association Process – SAP)

1999, juni/lipanj


Lideri petnaestorice na samitu u Kelnu osnovali Pakt stabilnosti za jugoistoènu Evropu. Više od 40 osnivaèa i evropskih partnera, meðu kojima su i SAD, Kanada, Rusija i Japan – na samitu Pakta održanom 29. i 30. jula iste godine u Sarajevu, založilo se za još veæu podršku zemljama regiona na putu jaèanja mira, demokratije, ljudskih prava i ekonomskog prosperiteta. Pakt stabilnosti je komplementaran Procesu stabilizacije i pridruživanja (SAP), a u praktiènom djelovanju polazi od pretpostavke da su prevencija sukoba i mir moguæi samo ako se paralelno radi na stvaranju sigurnog ambijenta; promociji održivog demokratskog sistema; i ekonomskom jaèanju svake od zemalja regiona.

1999, avgust/kolovoz

Usvajanjem Rezolucije o evropskim integracijama i Paktu stabilnosti, Parlamentarna skupština BiH izražava punu opredijeljenost ka evropskim integracijama. (Službeni glasnik BiH 12/1999. od 8. avgusta iste godine)

2000, mart/ožujak


Na Ministarskom vijeæu EU usvojene Smjernice za Bosnu i Hercegovinu poznate i kao “Putokazi za evropske integracije”, ili “Mapa puta” (Road Map). Smjernicama obuhvaæeno 18 uslova za poèetak pregovora o Studiji o izvodljivosti (Feasibility study).

2000, maj/svibanj


Evropska komisija usvojila novi program pomoæi za obnovu, razvoj i stabilizaciju zemalja Zapadnog Balkana – CARDS (Community programme for Assistance, Reconstruction, Development and Stabilisation). CARDS program kao glavni instrument finansijske i tehnièke pomoæi EU, objedinio je sve prethodne programe meðu kojima su bili i PHARE i OBOVA.

2000, juni/lipanj



Na samitu EU u portugalskom gradu Santa Maria de Feira, potvrðeno da su zemlje obuhvaæene Procesom stabilizacije i pridruživanja “potencijalni kandidati” za èlanstvo u EU. Podržana i francuska inicijativa za sazivanje Zagrebaèkog samita balkanskih zemalja i EU, prvog zajednièkog sastanka na vrhu od raspada bivše Jugoslavije. Za BiH produžen bescarinski izvoz na tržište Evropske unije.

2000, novembar/studeni


Održan Zagrebaèki samit EU i zapadno-balkanskih zemalja. Potvrðena evropska perspektiva za BiH i ostale zemlje obuhvaæene procesom stabilizacije i pridruživanja.

2002, septembar/rujan


Europska komisija zvanièno potvrdila da je svih 18 uslova iz “Mape puta” o približavanju Bosne i Hercegovine EU, «suštinski ispunjeno».

2003. januar/sijeèanj

Policijska misija EU u BiH, kao nasljednik meðunarodnih policijskih snaga koje su bile pod mandatom UN, preuzele ulogu promotora vladavine zakona, ulogu mentora u reformi policije i ulogu posmatraèa policijskih aktivnosti u zemlji. Ovo je prva samostalna mirovna misija od osnivanja EU, sa poèetnim mandatom do kraja 2005. godine.

2003, juni/lipanj


Na samitu u Solunu, EU je s najvišeg mjesta potvrdila da «integracija Evrope neæe biti dovršena bez prijema zemalja regiona Zapadnog Balkana». Kao novi vid poticaja reformi, utvrðeno «Evropsko integracijsko partnerstvo» za svaku zemlju regiona pojedinaèno.

2003, novembar/studeni

Evropska komisija 18. novembra (uslovno) usvojila Studiju izvodljivosti kojom se procjenjuje spremnost Bosne i Hercegovine za poèetak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Preporuèeno je da se 16 dopunskih uslova ispuni do juna iste godine ukoliko BiH želi odluku o poèetku pregovora o pridruživanju (SAA) prije odlaska aktuelne Evropske komisije i dolaska nove, u novembru 2004.

2004, mart/ožujak


Inspirisana Partnerstvima za pristupanje koja su znaèajno pomogla zemaljama centralne i istoène Evrope da pristupe Uniji, istog dana kada je objavljen Godišnji izvještaj o procesu stabilizaciji i pridruživanju (SAP), Evropska komija predložila i prva Evropska partnerstva za zemlje zapadnog Balkana.

2004, avgust/kolovoz


Mandatar za predsjednika Evropske komisije Žose Manuel Baroso/Jose Manuel Barosso saopštio (12.avgusta) da æe zemlje jugoistoène Evrope u buduæe biti u nadležnosti evropskog ureda za proširenje, zajedno sa Rumunijom, Bugarskom, Turskom i Hrvatskom, umjesto ranije prakse po kojoj je nadležnost nad ovim zemljama pripadala komesaru/povjereniku za meðunarodne odnose.

2005, novembar/studeni

Sedmog novembra Ministarsko vijeæe EU dalo saglasnost za poèetak pregovora o Sporazumu stabilizacije i pridruživanja BiH Evropskoj uniji, ali objava datuma zvaniènog starta pregovora odložena je za kasnije. Vijeæe je posebno pozdravilo napredak u reformi policijskih snaga BiH i pozvalo nadležne da se dogovor bez odgode poène primjenjivati. Upozoreno je i na važnost donošenja i primjene zakona o Javnom RTV servisu.

2005, novembar/studeni

Taèno na desetu godišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, 21. novembra, Ministarsko vijeæe EU objavilo je da æe 25. novembar biti datum poèetka pregovora EU-BiH o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

2005, novembar/studeni


U Sarajevu, 25. novembra sveèano otvoreni ranije najavljeni pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Iako se radilo tek o formalno-sveèarskoj ceremoniji, dogaðaj je u državnim institucijama i u javnosti oznaèen historijskim. Predsjedavajuæi Vijeæa ministara, Adnan Terziæ, najavio da æe pregovori trajati “kraæe od godinu dana”.

2006, februar/veljaèa

Posebnom Rezolucijom o Bosni i Hercegovini, Evropski parlament (13.02.2006.) upozorava da ova zemlja sa „postojeæim institucionalnim okvirom neæe biti u stanju u vlastito zakonodavstvo preuzeti evropske pravne steèevine (acquis), niti æe moæi s uspjehom provesti proces evropskih integracija“. U Rezoluciji se zakljuèuje da tempo sadašnjih i buduæih pregovora s Evropskom komisijom o stabilizaciji i pridruživanju „zavisi iskljuèivo od spremnosti triju glavnih nacionalnih zajednica – Bošnjaka, Srba i Hrvata da prihvate zajednièki program reformi, te od sposobnosti vlasti da te reforme provede“. Evropski parlament je zatražio stvaranje uslova „za poptunu primjenu svih najviših vrijednosti demokratije, ljudskih prava i jednakosti meðu graðanima. Od organa vlasti BiH se, takoðe, traži „pojednostavljivanje državnih struktura, samoodrživost ekonomskog razvoja i preuzimanje potpune odgovornosti za buduænost zemlje“.

2006, maj/svibanj

Nakon što je 3. maja evropski povjerenik za proširenje, Oli Ren (Olli Rehn), suspendirao pregovore o pridruživanju Državne zajednice Srbijer i Crne Gore zbog neizruèenja generala Ratka Mladiæa haškom tribunalu za ratne zloèine, iz sjedišta EU najavljeno da Bosnu i Hercegovinu ne bi trebalo da snaðe ista sankcija, ali da se zbog otpora reformama i narastujeæeg euroskepticizma unutar EU, i ova zemlja nalazi “u opasnoj zoni” kada je rijeè o buduæim proširenjima Unije.

2006, septembar/rujan

Visoki predstavnik u BiH i specijalni izaslanik Evropske unije, Christian Schwarz-Schilling, 19.septembra se pred ambasadorima zemalja èlanica NATO i EU u Briselu (Bruxelles) energièno založio za prijem BiH u Partnerstvo za mir i Euroatlantsko-partnersko vijeæe kao forum za saradnju u oblasti sigurnosti pri sjedištu NATO-a. Partnerstvo za mir je 1994. godine osnovao tadašnji generalni sekretar NATO-a, pokojni Manfred Woerner, koji je bio Schillingov radni kolega u njemaèkoj vladi tokom 1980-tih godina i njegov bliski prijatelj. PfP je stvoren u cilju saradnje sa zemljama ne-èlanicama Saveza kako bi se proširilo podruèje mira i stabilnosti u Evropi.

2006, novembar/studeni

Nakon uèlanjenja Rumunije i Bugarske  1. januara 2007. godine, vrata Evropske unije ne bi se više smjela olako otvarati - zakljuèak je najnovijeg Godišnjeg izvještaja Evropske komisije o toku reformi u zemljama kandidatima (Hrvatska i Turska) i potencijalnim kandidatima (Albanija, BiH, Crna Gora i Srbija) za èlanstvo u Evropskoj uniji. Iako u Izvještaju nisu odreðene konaène granice EU, kako su to zahtijevale Francuska i Austrija, ipak se jasno navodi da se EU ne bi smjela upuštati u dalje proširenje na istok Kontinenta prije nego što zemlje kandidati i potencijalni kandidati, ali i sama Unija, ne sprovedu opsežne reforme. Suoèena sa rastuæom zabrinutošæu domaæe javnosti u vezi s novim proširenjima, Evropska komisija je procijenila da joj je potrebno oko pet godina da bi reformirala sadašnje unijske institucije i sistem poljoprivrednih i regionalnih subvencija - u šta se i troši veæina godišnjeg budžeta EU. 

2006, novembar/studeni

Lideri zemalja-èlanica Sjevernoatlantskog saveza (NATO), sa redovnog godišnjeg samita održanog  29. novembra u Rigi, uputili su, za veæinu posmatraèa neoèekivan, poziv Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji da pristupe NATO programu Partnerstvo za mir (Program for Partnership -PfP). Ovim programom novim èlanicama se omoguæuje sudjelovanje u zajednièkim vojnim vježbama (i interventnim akcijama) NATO-a ali ne i pravo na automatsku odbranu u sluèaju takve potrebe. Prijemom u PfP novoprimljenim èlanicama je odato priznanje za uspješne vojne reforme i iskazanu spremnost za mirnodopsku meðusobnu saradnju i poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta susjednih država. Partnerstvo za mir je prvi korak (i uslov) za sudjelovanje u Akcionom planu za èlanstvo, koji obuhvata rigorozne faze pripreme za punopravno èlanstvo u NATO-u.

2006, decembar/prosinac

Sveèanim potpisivanjem Ugovora o pristupanju, 14. decembra 2006. godine u Briselu (Bruxelles), Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija zvanièno postale èlanice NATO programa Partnerstvo za mir (PfP). Prijemom u PfP sve tri zemlje su na sebe preuzele i dodatne obaveze u vezi s okonèanjem vojnih reformi i saradnjom s Haškim tribunalom. "Prijem Bosne i Hercegovine u PfP predstavlja nagradu za sve godine uspješnog rada i odraz je je onoga što je zemlja postigla u reformi svojih odbrambenih struktura. Ovo je zlatna prilika da BiH krene naprijed, da izgradi snažne i trajne odnose sa NATO-om i da sukobi budu zaboravljeni" - izjavio je visoki predstavnik i specijalni izaslanik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Christian Schwarz-Schilling.

2006, decembar/prosinac

Na sastanku pregovaraèkih timova EU-BiH održanom 14. decembra u Sarajevu, okonèana prva faza pregovora sa Evropskom komisijom usaglašavanjem takozvanog tehnièkog dijela Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Da bi Sporazum mogao biti odobren i parafiran od strane svih 25 zemalja-èlanica potrebno je savladati i mnogo teži - politièki dio pregovaraèkog paketa, ukljuèujuæi i ispunjavanje svih reformskih uslova, meðu kojima su se posebno teškim pokazali reforma policije, javnog RTV servisa i javne uprave, te formiranje jedinstvenog ekonomskog prostora. 

2007, mart/ožujak

U istom danu, 16. marta, evropski komesar za proširenje Oli Ren i generalni sekretar NATO-a Hop de Shefer posjetili Bosnu i Hercegovinu da bi saopštili kako BiH ne može dalje na putu ka evropskim integracijama bez reforme policije, te da je put ka punopravnom èlanstvu u Sjevernoatlantskom savezu "krivudav i dug". BiH je 14. decembra prethodne godine primljena u Partnerstvo za mir NATO-a, a od tada je na èekanju i parafa na Sporazumu o pridruživanju sa EU iako su tehnièki pregovori o ovom aktu formalno okonèani 25. novembra iste godine.

Imajuæi u vidu da je samo dan uoèi posjete Sarajevu, Oli Ren parafirao Sporazum o pridruživanju Crne Gore, te najavio "olakšavajuæe okolnosti za Srbiju ukoliko nova vlada u Beogradu dokaže na djelu da je demokratska", Bosna i Hercegovina je nakon ove posjete  dvojice najistaknutijih zvaniènika iz Brisela (falio je samo još Havijer Solana)  ostala usamljena na sve tješnjem putu ka Evropskoj uniji.

2007, septembar/rujan

"Politièka situacija u Bosni i Hercegovini sve je gora, a Evropska unija sve je više zabrinuta zbog takvog stanja", izjavio je visoki predstavnik EU za zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku, Havijer (Javier) Solana u intervjuu kojega je u 26.09.2007. objavio sarajevski "Dnevni avaz. Solana je upozorio kako je jasno da su stajališta politièara u BiH sve udaljenija, te da "oni nisu u stanju postiæi dogovor o kljuènim pitanjima kakvo je reforma policije". Izjavio je da bi po BiH bio veoma loš znak ako bi ova zemlja najesen ostala za ledjima Srbiji i Crnoj Gori u procesima integriranja u EU. "Domaæi politièari bi morali shvatiti da jedino kompromisom mogu doæi do rješenja koje bi osiguralo boljitak graðanima BiH, a stalno propitivanje postojanja BiH kao države i entiteta u njoj nije naèin da se to postigne", izjavio je Solana i podsjetio da je BiH meðunarodno priznata država èiji je opstanak zajamèen meðunarodnim pravom.

2007, septembar/rujan

Osim postizanja "politièke saglasnosti za prihvatanje reforme policije", i posljednja runda razgovora na nivou eksperata politièkih stranaka o policijskoj reformi održana 29. septembra 2007. završena je bez uspjeha. Prema ranijem kalendaru Evropske komisije, zadnji rok za ovaj reformski zadatak bio je 30. septembar.Jedina novost dogodila se iza scene "ekspertnog zasijedanja" kada su lideri Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Stranke za BiH (SBiH), Milorad Dodik i Haris Silajdžiæ, potpisali Protokol o ispunjavanju uslova za reformu policije, koji su odmah proslijedili visokom predstavniku Miroslavu Lajèaku. „Nadamo se da æe ovaj protokol biti sasvim dovoljan znak progresa u reformi policije za konaèno parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju"- izjavio je Silajdžiæ. "Radili smo to sa dubokim uvjerenjem da æe protokol biti prihvaæen i odobren od strane Evropske komisije, kako bi se ova muèna procedura završila i kako bi se deblokirao ukupan politièki proces u BiH."" - izjavio je Dodik. Razgovori o reformi policije u BiH traju skoro èetiri godine.

2007, oktobar/listopad

Nakon što su pregovori o reformi policije ponovo propali, Evropska komisija je veæ poèetkom oktobra saopštila da bilateralna Deklaracija Silajdžiæ-Dodik nije dovoljna za parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.Evropski povjerenik za proširenje Olli Rehn izrazio je žaljenje što je BiH zauzela posljednje mjesto u redu za uspostavljanje prvog stepena ugovornih odnosa s Evropskom unijom.

2007, oktobar/listopad

Politièki direktori Upravnog odbora Vijeæa za implementaciju mira u BiH, na sastanku održanom 30. i 31. oktobra u Sarajevu, podržali su mjere koje je visoki predstavnik u BH donio 19. oktobra. Na sjednici je istaknuto da mjere ne zadiru u temelje Daytonskog mirovnog sporazuma , niti u Ustav Bosne i Hercegovine.  Mjere koje je visoki predstavnik donio radi „djelotvornijeg funkcioniranja države BH“ podržali su EU i SAD, te bošnjaèke i hrvatske stranke u BiH, dok su  izazvale oštro protivljenje  nezadovoljstvo svih politièkih stranaka u RS. U posebnoj Deklaraciji koja je usvojena na kraju dvodnevnog zasjedanja odato je priznanje visokom predstavniku za sve preduzete mjere, te ocijenjeno da je od junskog zasjedanja ovog nadzornog tijela došlo do „pogoršanja“ situacije u BiH. „Odgovornost leži na politièkim liderima iz oba entiteta koji su blokirali progres i pogoršavali politièku situaciju agresivnom retorikom...
Bosni i Hercegovini su hitno potrebne reforme da bi mogla izgraditi modernu i efikasnu državu koja može zauzeti svoje mjesto u evroatlantskim institucijama i ispuniti obaveze iz Daytonskog mirovnog sporazuma. To se jedino može postiæi kompromisom. Meðutim, BiH se od juna nije približila parafiranju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jer neki politièki lideri nisu ispoštovali prethodno preuzete obaveze u pogledu ispunjavanja uslova koje je postavila EU. Sada je potrebno naèiniti konkretne korake da bi se demonstriralo kako se radi o ozbiljnim naporima. Ukoliko ti koraci uslijede, BiH bi konaèno mogla naèiniti pomake prema zakljuèenju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.“.

2007, novembar/studeni

Prvog novembra, Nikola Špiriæ podnio ostavku na funkciju predsjedavajuæeg Vijeæa ministara BiH. Do odbacivanja njegove ostavke od strane Predsjedništva BiH ili izbora novog premijera, funkciju æe obnašati u tzv. tehnièkom mandatu. "Predsjedništvu BiH sam podnio ostavku jer to smatram jedinim naèinom da doprinesem smanjenju tenzija. BiH na žalost nije suverena država, veæ njom upravljaju stranci, a to nije dobro. Visokom predstavniku u BiH, Miroslavu Lajèaku zamjerio je što odluku o nametanju izmjena Zakona o vijeæu ministara (koja je i izazvala najnoviju politièku krizu u zemlji) donio bez razgovora s njim. Smatra da ga je meðunarodna zajednica najnovijim potezima potpuno razvlastila, a da od njega zahtijeva odgovornost. "Nije dobro za BiH da funkcioniše na ovaj naèin. Zato sam spreman platiti i liènu cijenu za uspjeh države. Moja ostavka je doprinos tome", izjavio je Širiæ.

2007, novembar/studeni

2007, novembar/studeni

Evropski komesar za proširenje Olli Rehn u intervjuu za briselski nedjeljnik European Voice od 15. novembra izjavio je da Bosna i Hercegovina nema još mnogo vremena kada je u pitanju dogovaranje oko reforme policije, te ukoliko uskoro ne doðe do znaèajnih pomaka, Evropska unija æe "ozbiljno razmotriti svoju politiku prema BiH." U tom sluèaju Bosna i Hercegovina bi mogla postati "propala država sa propalim voðama", priprijetio je Rehn.

2007, decembar/prosinac

Predsjedavajuæi Vijeæa ministara Bosne i Hercegovine u ostavci, Nikola Špiriæ i komesar EU za proširenje Olli Rehn, su èetvrtog decembra  u Sarajevu parafirali  Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) izmeðu BiH i Evropske unije. Ovim èinom BiH je na samom pragu punih ugovornih odnosa sa EU, jer æe Sporazum kada bude potpisan i parafiran u zemljama-èlanicama, imati jaèe pravno djejstvo od domaæeg zakonodavstva. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno brzina daljnjeg puta BiH prema Evropskoj uniji zavisit æe od implementiranja reformi iz tzv. evropskog dnevnog reda u kojem je za sada najspornija reforma policije.

2008, mart/ožujak

Ministri vanjskih poslova EU, na dvodnevnom zasijedanju u Briselu (10-11.mart/ožujak) usvojili su i poseban zakljuèak o regionalnoj saradnji izmeðu zemalja jugoistoène Evrope, ocjenjujuæi ponovo takvu saradnju jednim od najvažnijih uslova za približavanje država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Ministri su pozdravili formalnu primopredaju dužnosti koja je krajem februara/veljaèe obavljena u Sofiji izmedju dosadašnjeg Pakta stabilnosti (koji je, na inicijativu Njemaèke, osnovan u junu 1999. godine na samitu u Sarajevu)  i novoosnovanog Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) èiji je Sekertarijat nedavno uspostavljen takodje u glavnom gradu BiH.  Glavni zadatak RCC-a je unapreðenje „suštinske kooperacije u oblastima demokratije, ekonomije i bezbjednosti u regionu".

2008, mart/ožujak

Evropski povjerenik za proširenje, Olli Rehn  (Oli Ren), 5. marta/ožujka predstavio u sjedištu EU najnoviji, novi "Svobuhvatni investicioni okvir" za ubrzanje reformi u zemljama Balkana, vrijedan oko 4 milijarde eura, ukljuèujuæi i  paket mjera "za ujedinjenje transportne mreže EU i njenih susjeda" kroz ukljuèivanje balkanskih zemalja u Trans-evropsku mrežu cestovnih, željeznièkih, rijeènih i morskih komunikacija. Rehn je izjavio da se u novom pristupu regionalnoj politici EU polazi od èinjenice da su se "sve zemlje, svaka svojom brzinom, znaèajno približile Evropskoj uniji i da ih sada u tome treba dodatno ohabriti specifiènim mjerama podrške. "Bosna i Hercegovina bi mogla potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju tokom aprila, kojim bi, ako to bude željela, otvorila sebi prolaz i ka eventualnom statusu zemlje kandidata za punopravno èlanstvo", izjavio je Rehn. Novi paket podrške EU zapadno-balkanskim zemljama poznatiji je kao "Komunikacija za Zapadni Balkan", a rezultat je zahtjeva Vijeæa ministara EU od 18. februara/veljaèe 2008. da Komisija u što kraæem roku pripremi "paket sveobuhvanih mjera za dugoroènu stabilnost i izvjesniju evropsku pespektivu zemalja Zapadnog Balkana." Takav zahtjev EU ministara uslijedio je samo dan nakon što je Skupšina Kosova usvojila Rezoluciju o jednostranom proglašenju nezavisnosti. 

2008, april/travanj

Na preporuku Zastupnièkog doma Parlamentarne skupštine BiH (Gornji dom) koji je poèetkom mjeseca tijesnom veæinom usvojio paket zakona o reformi policije, 16. aprila je to uèinio i Dom naroda (Donji dom). Evropski komesar za proširenje, Olli Rehn, a zatim i visoki predstavnik za zajednièku vanjsku politiku i sigurnost, Javier Solana, pozdravili su  usvajanje reformskih zakona koji, kako su u odvojenim izjavama naveli, Bosni i Hercegovini "utiru put" u pravcu potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. "Nadam se da bi, na temelju pozitivne ocjene svih preostalih uslova Evropske komisije, do potpisivanja Sporazuma o pridruživanju moglo doæi u vrlo kratkom roku", izjavio je Solana i pozvao "sve politièke snage u zemlji da se snažno angažuju na implementaciji preostalih prioriteta iz reformskog programa za Bosnu i Hercegovinu."Vrata Evropske unije su sada otvorena za novi korak ka evropskim integracijama, jer Sporazum o pridruživanju "ne donosi samo praktiène ekonomske i trgovinske koristi, veæ se radi i o glavnoj kapiji na putu ka kandidatskom statusu za pristupanje Evropskoj uniji" - izjavio je Rehn.

2008, maj/svibanj

"Sveobuhvatni investicioni okvir za Zapadni Balkan" ili "Novi jedinstveni mehanizam ulaganja EU u zemlje Zapadnog Balkana" Evropska komisija je 14. maja predstavila i ministrima finansija EU, te nakon debate na sastanku u Briselu, dobila podršku ovog Vijeæa. Cilj je "poveæanje stepena usklaðenosti davalaca pomoæi i investicionih sredstava ovom regionu; objedinjavanje fondova; olakšavanje procedure odobravanja pomoæi; te povezivanje svih postojeæih instrumenata pomoæi EU, država èlanica i meðunarodnih finansijskih institucija kao što su Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i Razvojna banka Vijeæa Evrope.

2008, maj/svibanj

Na inicijativu francuskog predsjednika Nikolasa Sarkozija (Nicolas Sarkozy) koji je prvo podržala Njemaèka, Evropska komisija je 20. maja usvojila "koncept osnivanja" Mediteranske unije pod punim nazivom "Barcelona proces:Unija za Mediteran". Izvještavajuæi o tome Evropski parlament, povjerenica Evropske komisije za meðunarodne odnose, Benita Ferero-Valdner (Ferrero-Waldner), izjavila je istog dana da  bi buduæa Mediteranska unija okupljala 44 zemlje južnog Sredozemlja, i to sve èlanice Evropske unije (27), 13 zemalja iz dosadašnjeg Barcelosnkog procesa (Albanija, Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Liban, Libija, Maroko, Mauritanija, palestinska teritorija, Sirija, Tunis i Turska), te Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Crnu Goru i Monako. Komesarka Ferero-Valdner je naglasila da projekat "nije uperen protiv turskog prijema u EU, niti predstavlja alternativu evropskim integracijama. Zakljuèeno je da æe Metarnska unija formalno biti uspostavljena 13. jula na ‘konstitutivnom' samitu u Parizu.

2008, maj/svibanj

Nakon nekoliko odlaganja zbog kašnjenja sa usvajanjem paketa zakona o reformi policije, Evropska komisija je 26. maja u Briselu/Bruxelles zvanièno otvorila dijalog i sa BiH o postepenom ukidanju viza za sve graðane. Do tada, BiH je bila jedina zemlja regiona s kojom ova vrsta pregovora nije bila otvorena. Od prvog januara 2008. na snazi je Sporazum EU-BiH o djelimiènoj liberalizaciji viznog režima za odreðene "povlaštene" kategorije graðana kao što su studenti, poslovni ljudi, novinari i bolesni. Otvaranjem dijaloga, stvoreni su formalni uslovi za izradu zajednièke "mape puta" ili "putokaza" o ispunjavanju opštih i specifiènih uslova za primjenu odredaba Šengenskog sporazuma o bezviznom režimu.

2008, juni/lipanj

Na marginama redovnog zasjedanja ministara vanjskih poslova, Zajednice Evropska unija za Ugalj i čelik, te Zajednica za atomsku energiju s jedne strane i njene države članice, te Bosna i Hercegovina s druge strane, potpisale su 16. juna u Luksemburgu/Luxembourg Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Sastavni dio SSP-a je Privremeni trgovinski sporazum (Interim Agreement) koji se primjenjuje do ratifikacije Sporazuma u svim nacionalnim parlamentima država članica i Parlamentarnoj skupštini BiH. SSP je nakoj Dejtonskog sporazuma najvažniji pravno-politički akt između EU i BiH koji ima snagu međunarodnog ugovora i koji je, u sektorima na koje se odnosi, pravno nadređen domaćem zakonodavstu. Primjenom odredaba ovog Sporazuma, BiH će potvrđivati svoju spremnost za više oblike ugovornih odnosa sa Unijom, uključujući i kandidatski status i članstvo u Uniji. Odredbe SSP-a ostaju na snazi sve do potpisivanja Pristupnog ugovora o članstvu BiH u Evropskoj uniji.

2008, okrobar/listopad

«Evropska komisija je razoèarana èinjenicom da su bh. politièari više vremena potrošili na negativnu retoriku nego na voðenje zemlje ka evropskim integracijama, prema Evropi i Evropskoj uniji», izjavio je komesar Evropske unije za proširenje Oli Ren/Olii Rehn nakon razgovora s èlanovima Predsjedništva BiH. Ren je takoðe istakao da je u Sarajevu zatekao «politièki pesimizam» zbog kojeg je «vrlo ozbiljno zabrinut».

"Posljednji put kada sam bio ovdje parafirali smo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju što je, vjerujem, bio historijski momenat za BiH. Tada su lideri BiH iskazali opredijeljenost za evropsku buduænost zemlje. Danas sam imao otvoreni razgovor sa èlanovima Predsjedništva o situaciji u zemlji i o njenoj evropskoj buduænosti. Uloga predsjednika ili predsjedništva u svakoj državi je da obezbjeðuje društvenu koheziju i osnovno usmjerenje u društvu. Mislim, meðutim, da imam dosta razloga za zabrinutost kada je orijentacija BiH u pitanju", izjavio je Rehn. Dodao je da ovu zabrinutost dijele i zemlje èlanice EU, te da su razoèarane trenutnom situacijom u BiH i ponovnim usporavanjem reformskih procesa. "Mi oèekujemo da zemlja, buduæa èlanica EU govori jedinstvenim glasom i da se u toj zemlji poštuju državne institucije. Prema tome oèekujemo da doðe do evolucije Ustava ove zemlje koja treba da se desi uz potpuno poštivanje Dejtonskog sporazuma", izjavio je Rehn.

2008, oktobar/listopad 

Nakon oštre i vrlo konkretne debate, Evropski parlament je 23. oktobra u Strasburu/Strasbour usvojio posebnu Rezoluciju o BiH, kojom poziva èlanice EU da, i pored usporenog reformskog progresa, ratificiraju Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Bosnom i Hercegovinom koji je, nakon više odlaganja i tehnièkih doraðivanja, potpisan 16. juna/lipnja u Luksemburgu/Luxembourg. Istovremeno, lideri BiH su vrlo oštro upozoreni da zemlja može u EU uæi samo ukoliko u potpunosti provede neophodne ustavno-pravne, ekonomske i društvene reforme i ako se ka ovome cilju kreæe kao jedinstvena zemlja. Na opasnost od daljeg zaostajanja reformi, ne postojanja politièkog konsenzusa o kljuènim pitanjima, te o "opasnoj nacionalistièkoj retorici" vrlo oštro je govorila i šefica Delegacije za jugoistoènu Evropu Doris Pak/Pack, èiji je izvještaj poslužio kao osnova za usvajanje rezoluciju.

Evropski komesar za proširenje Oli Ren/Olli Rehn je pred evropskim parlamentarcima bio podjednako oštar kao i u Sarajevu 10. oktobra. "Konsenzus je u BiH propao i reforme su na èekanju. Nacionalistièka retorika tokom oktobarskih izbora bila je faktor pogoršanja situacije u zemlji, politièki problemi su sada još dublji. Nepostojanje zajednièke vizije lidera o buduænosti zemlje i ne postojanje konsenzusa o evropskim reformama, ozbiljno narušava evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine", rekao je Ren.

2008, ktobar/listopad

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, 27.10.2008. dao je saglasnost za ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) izmeðu Evropskih zajednica i njihovih država èlanica i Bosne i Hercegovine, koji je BiH sa Evropskom unijom potpisala 16. juna. Na prvom zasjedanju Privremenog odbora za stabilizaciju i pridruživanje ocijenjeno da je primjena Privremenog sporazuma poèela dobro, što je važan poticaj za primjenu njegovih ostalih odredbi. Saglasnost za ratifikaciju SSP-a prethodno je dao Predstavnièki dom PSBiH na sjednici održanoj u srijedu, 22. oktobra.

2008, novembar/studeni

Specijalni predstavnik EU Miroslav Lajèak i šef Delegacije Evropske komisije u BiH Dimitris Kurkulas/Kourkoulas predali su 11. novembra/studenoga predsjedavajuæem Vijeæa ministara BiH, Nikoli Špiriæu, novu strategiju Evropske unije u Bosni i Hercegovini. Dokument su dan ranije odobrili ministri vanjskih poslova EU, a odnosi se na potrebu "aktivnijeg angažiranja EU u BiH, te zajednièkog nastupa svih meðunarodnih i domaæih partnera u procesu pridruživanja BiH Evropskoj uniji". Špiriæ je izjavio da nova strategija EU predstavlja "svojevrsni poziv bh. vlastima da obnove napore u provoðenju neophodnih reformi". Specijalni predstavnik EU, Miroslav Lajèak, koji je takoðer sudjelovao u radu ministarskog sastanka u Briselu/Bruxelles, podsjetio je da se Strategija bavi «ojaèavanjem buduæeg specijalnog predstavnika EU u BiH u odnosu na sadašnju ulogu». Na zajednièkom sastanku ministara vanjskih poslova i ministara odbrane EU dogovoreno je takoðer da EUFOR ostane u BiH «do politièke odluke o buduæoj tranziciji ove vojne misije", ali nije precizirano kada bi se to moglo dogoditi. U novoj strategiji se izražava zabrinutost "zbog zastoja u provoðenju reformi, zbog unilaterarnih aktivnosti pojedinih politièara, te zbog nacionalistièke retorike koja usporava proces integracije BiH u EU". 

EAR – Evropska agencija za rekonstrukciju

(European Agency for Reconstruction)

Kljuèno operativno tijelo za implementaciju pomoæi za Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju, koju EU daje u okviru procesa Stabilizacije i pridruživaja (SAP). Osnovana je u februaru 2000. godine na temelju iskustva Radne grupe za Kosovo, koju je Evropska komisija aktivirala 1996. godine. Do 2002. EAR je koodrinirala pomoæ EU u ukupnoj vrijednosti od 1,65 milijardi eura. Prema opisu djelovanja, EAR je vrlo slina Paktu za stabilnost jugoistoène Evrope, a glavna razlika je u geografskom opsegu djelovanja, visini budžeta, organizaciji rada i strukturi menadžementa. Glavni zadatak EAR-a je pomoæ u stvaranju “efikasnih institucija koje karakterišu modernu državu”, uvoðenje principa tržišne ekonomije, privlaèenje kapitala stranih investitora i unapreðenje nacionalne i regionalne infrastrukture. Rad Agencije karakterišu operativnost, brzo djelovanje i terenski rad. Sjedište Agencije je u Solunu, a operativni centri u Beogradu, Podgorici, Prištini i Skoplju. Administrativnu upravu èine dva èlana Evropske komisije i po jedan èlan svake èlanice EU. Mandat direktora Agencije je 30 mjeseci, a bira ga Vijeæe ministara, obièno iz reda èlanova Uprave.

 

Evropska politièka saradnja (EPS)

Definirana je Jedinstvenim evropskim aktom, a od 1970. godine EPS predstavlja primjenjivi sistem saradnje i usaglašavanja èlanica Unije u oblasti vanjske politike. Neprekidnom meðudržavnom koordinacijom, èlanice EZ su nastojale da na vanjskopolitièkom planu nastupaju jedinstveno i u kolektivnom interesu. Potpisivanjem Ugovora iz Mastrihta/Maastricht EPS je prerasla u Zajednièku vanjsku i bezbjednosnu politiku.

Eurofor/Euromarfor

Lisabonskom deklaracijom Zapadnoevropske unije (ZEU) od 15. maja 1995. godine, Francuska, Španija i Italija osnovale su zajednièke kopnene snage (Eurofor) i pomorske snage (Euromarfor). Ove snage su bile u sastavu ZEU, a imale su ulogu jaèanja evropske sposobnosti za samostalno sigurnosno djelovanje. Portugal je takoðe prihvatio uèešæe u ovim snagama, ali samo u okviru aktivnosti ZEU i NATO, bez prejudiciranja politike kolektivne evropske odbrane.

EUROSTAT – Statistièki ured EU (Statistical Office)

Analizira vlastita saznanja i statistièke podatke prikupljene u nacionalnim centrima za statistiku svih država èlanica EU. Njegove analize i predviðanja koriste se za kreiranje politika evropskih institucija, a statistièki pokazatelji (“Evropa u brojkama – Europe in Figures) objavljuju se u vidu štampanih ili elektronskih publikacija. Redovno se analiziraju i prate podaci vezani za privredu, trgovinu, zapošljavanje, obrazovanje, zaštitu životne sredine, energetiku, zdravstvenu zaštitu...
Podaci se daju uporedo po državama èlanicama, èesto i u poreðenju sa Sjedinjenim Amerièkim Državama i Japanom, sa zemljama u statusu kandidata ili s onima koje su u fazi predpristupanja. Sjedište Eurostata je u Luksemburgu/Luxembourg.

Europol (European Police Office)

Nadnacionalna policijska kancelarija uspostavljena Ugovorom o EU da bi se poveæao uèinak u borbi protiv organiziranog meðunarodnog kriminala koji obuhvata krijumèarenje droge, nedopuštenu trgovinu radioaktivnim elementima, organizirane kraðe vozila, pranje novca, trgovinu ljudima i terorizam. Europol ne sprovodi meðunarodne istrage veæ prikuplja, analizira i distribuira obavještajne podatke, te osigurava struènu i tehnièku podršku u istražnim postupcima i operacijama kao koordinator saradnje policija država èlanica Unije. Kancelarija je poèela s radom 1998, a nastala je proširenjem prvobitnog odsjeka EDU-a (European Drug Unity). Sjedište kancelarije je u Hagu/Den Haag.

Evropska fondacija za obrazovanje (European Training Foundation, ETF)

Evropska fondacija za obrazovanje osnovana je u maju 1990. uredbom Vijeæa EU. Glavni cilj ETF-a je da doprinese procesu reforme profesionalnog obrazovanja i obuke u zemljama srednje i istoène Evrope, Zajednici nezavisnih država bivšeg Sovjetskog Saveza, Mongoliji i mediteranskim zemljama partnerima. Fondacija takoðe pruža tehnièku podršku u sprovoðenju Tempus programa za saradnju izmedju EU i spomenutih zemalja u oblasti visokoškolskog obrazovanja. Veæina djelatnosti ETF-a odvija se u okviru programa pomoæi PHARE i Tacis. U okviru Drugog radnog stola Pakta o stabilnosti (za privredu), ETF djeluje kao vodeæa agencija “inicijative i razvoja”.

Evropski fond za regionalni razvoj (European regional Development Fund ERDF)

Namijenjen je razvoju socijalne i privredne kohezije u EU kako bi se smanjile razlike u socioekonomskoj razvijenosti regija. Sredstva se uglavnom koriste za poboljšanje infrastrukture, lokalni razvoj i zaštitu životne sredine. Fond podupire mala i srednja preduzeæa, proizvodne investicije, ulaganja u obrazovanje i zaštitu zdravlja u regijama. Fondom upravlja Generalni direktorat Komisije za Regionalnu politiku.

 

Evropski investicijski fond, EIF (European Investment Fund)

Novije je tijelo Unije sa sjedištem u Luksemburgu/Luxembourg. Dionièari su Evropska investiciona banka (EIB), Komisija EU i ostale evropske finansijske institucije, koje se sastaju dva puta godišnje. Fondom upravlja nadzorni odbor koji èine dva predstavnika iz redova EIB, ministri finansija država èlanica EU i predstavnici finansijskih institucija.

 

Evropski pokret (European Movement)

Jedna od najstarijih meðunarodnih organizacija otvorena za sve politièke, ekonomske, socijalne i kulturne aktivnosti graðanskog društva. Idejni pokretaè je bivši britanski premijer Vinston Èerèil/Winston Churchill. Formalno je osnovan na prvom kongresu 1948. godine u Hagu/Den Haag, s glavnim ciljem da doprinese promociji ujedinjene, federalne Evrope, zasnovane na poštovanju svih temeljnih prava i principa mira, demokratije i prosperiteta, na na principu aktivnog sudjelovanja graðana u politièkom životu svoje zemlje. Evropski pokret ima nacionalne urede u 32 zemlje, a sve èlanice Unije su direkto i èlanice Pokreta. Aktivnosti ove organizacije se sufinansiraju dotacijama iz evropskog budžeta, drugih internacionalnih institucija i nacionalnih izvora.

 

Evropski socijalni fond (European Social Fund, ESF)

Podstièe usavršavanje i pomoæ pri usavršavanju. Najvažniji je finansijski instrument za podsticanje zaposlenosti i unapreðenje ljudskih potencijala.
Neka od najvažnijih podruèja djelovanja su borba protiv dugoroène nezaposlenosti i iskljuèenosti sa tržišta rada, stvaranje novih radnih mjesta, obrazovanje i usavršavanje, te stvaranje jednakih moguænosti za oba pola na tržištu rada. Sredstvima ovog fonda se unapreðuje kvalitet obrazovanja, promoviše kontinuirano uèenje i usavršavanje praæenjem trendova na tržištu rada, podstièe uèešæe u nauèno-istraživaèkim aktivnostima i sl. Evropskim socijalnim fondom upravlja Opšta uprava za zapošljavanje i socijalna pitanja.

Demokratski forum EU

Samovoljno organizirana grupa sastavljena od euro-skeptika i euro-realista, kako bi se amortizirao nekritièki i prepolitizirani pristup buduæoj Uniji i njenom prvom zajednièkom ustavu. Ova analitièko-kritièka grupa sastavljena najèešæe od evropskih parlamentaraca i predstavnika nacionalnih parlamenata sadašnjih i buduæih èlanica Unije, izradila je alternativni nacrt Ugovora o Uniji i predala ga krajem 2003. godine predsjedniku Evropske konvencije kao “Izvještaj manjine”.

 

Direkcija za evropske integracije (DEI)

Brzina prikljuèenja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji u vrlo tijesnoj je vezi sa uspostavljanjem efikasnog upravljanja evropskim integracionim procesima. To podrazumijeva stvaranje funkcionalnog mehanizma zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou i to po svim pitanjima koja se odnose na evropsku integracionu strategiju i politike, usklaðivanje zakona i koordinaciju pomoæi. Ulogu glavnog koordinatora na nivou države (horizontalna koordinacija) i izmeðu državnih institucija i entiteta (vertikalna koordinacija) dodijeljena je Direkciji za evropske integracije BiH, koja je osnovana Zakonom o Vijeæu ministara, 18. decembra 2002. godine. Direkcija je odgovorna za dinamiku integracionih procesa, a Vijeæe ministara BiH na politièkom niovu koordinira cijeli proces prikljuèenja BiH Evropskoj uniji. Za prvog direktora DEI-a imenovan je Osman Topèagiè, bivši ambassador BiH u Londonu.

 

Direktiva

Vrlo èesta forma odluèivanja u Evropskoj uniji. Direktive EU se ugraðuju u nacionalno zakonodavstvo zemalja èlanica putem odluka nacionalnih parlamenata i vladinih resornih tijela, najkasnije u roku od 18 mjeseci. Ukoliko neka èlanica odbije primijeniti direktivu EU, ona tada postaje neposredno primjenjiva. Direktive su, u pravilu, vrlo precizni pravni akti i koriste se kada je potrebna brza i direktna primjena novih pravila ponašanja na nivou EU.
Potrebno je razlikovati direktive od uredbi. Uredbe su neposredno primjenjive, kao obavezujuæi akti prema onima ko ih je izdao, a ne da bi se implementirale u nacionalne zakone, ili da bi se o njima vodila rasprava na nivou nacionalnih parlamenata. Forum za demokratiju EU predlaže da se karakter direktiva promijeni u neobavezujuæe preporuke, dok Konvencija EU u nacrtu prvog EU ustava predlaže oèuvanje direktiva uz njihovo preimenovanje u okvirne zakone EU.
 

Dvostruka veæina

Prema Ugovoru iz Nice (iz decembra 2000.) za odluèivanje u Evropskom vijeæu i Vijeæu ministara, nije dovoljno imati samo veæinu èlanica koje su “za”, veæ ta veæina mora imati i 72,3% ukupnog broja glasova kojima raspolažu èlanice Evropske unije (ukupno 306). U Nacrtu prvog Evropskog ustava, umjesto tog principa, predloženo je da odluka postaje važeæom ako pozitivan glas da najmanje polovina èlanica i ako broj njihovih glasova preðe 50%, ali da broj stanovnika u tim zemljama bude najmanje 60% populacije u Evropskoj uniji. Prema Ugovoru iz Nice, svaka zemlja raspolaže preciznim brojem glasova. Po 29 imaju Njemaèka, Francuska, Italija i Velika Britanija, Španija i Poljska imaju po 27, Holandija 13, Portugal i Grèka po 12, Luksemburg i Slovenija po 4, i Malta sa 3 glasa.
S takvim principom se nisu složile Španija i Poljska zaprijetivši vetom na usvajanje cijelog ustavnog projekta. Da to pravo ne bi bilo iskorišæeno u nekom “istorijskom trenutku”, na samitu u Nici je odluèeno da se usvajanje odloži za kasnije. Meðutim, ni kasnije, na samitu 25 starih i novih èlanica EU, 15. decembra 2003. iz istih razloga nije usvojen projekt prvog ustava Evrope i njegovo usvajanje je odloženo za kasnije.

Državljanstvo EU

Evropsko državljanstvo utemeljeno je Mastrihtskim ugovorom o Uniji. Ova vrsta državljanstva je nadreðena nacionalnom državljanstvu kao što na primjer njemaèko državljanstvo nadreðuje bavarsko, ili bosansko-hercegovaèko neko od dva entitetska državljanstva. Njemaèki Bavarci, tako, imaju trojno državljanstvo: bavarsko, njemaèko i evropsko. Èlanom 7 nacrta prvog evropskog ustava se predlaže jednakopravno dvojno državljanstvo za sve graðane EU, dakle nacionalno i državljanstvo Evropske unije.

Carinska unija (Customs Union)

Carinska unija je spajanje veæeg broja carinskih podruèja u jedinstveno carinsko podruèje u kojem zemlje sporazumno ukidaju carine u meðusobnoj trgovinskoj razmjeni, te uvode jedinstvene carine na uvoz “osjetljivih proizvoda” iz zemalja carinske unije. Za razliku od slobodne trgovinske zone, ni jedna èlanica unije ne može prilikom uvoza iz treæih zemalja da naplaæuje svoje carinske dažbine, veæ se umjesto toga naplaæuje jedinstvena vanjska carinska tarifa. Carinska unija je bila glavno privredno uporište Rimskog ugovora o osnivanju Evropske ekonomske zajednice, 1957. godine i godinu dana prije predviðenog roka, 1. jula 1968. EZ je za sve industrijske proizvode ukinula meðusobne carine, a za poljoprivredne proizvode dvije godine kasnije – 1. januara 1970.
Za države koje naknadno pristupaju Uniji, utvrðuje se prelazni period dok i na njihovom teritoriju ne zaživi regulativa carinske unije u punom obimu. Na temelju vlastitog iskustva, EU posebno od 2000. godine insistira i na stvaranju carinske unije u jugoistoènoj Evropi, smatrajuæi da bi to bio najbolji put ka evropskim integracionim procesima.

Cost-benefit analiza (Cost-benefit analysis)

Cost-benefit analiza je procjena relativne vrijednosti promjena na postojeæe ili predložene situacije ili projekte. Njome se metodološki ispituju troškovi, korist i rizici svih opcija, te se odreðuju najisplativiji naèini postizanja zadatih ciljeva. U kontekstu približavanja evropskim integracijama cost-benefit analiza služi procjeni uèinka integracija na trgovinu, monetarnu i fiskalnu politiku, te druge sektore koji su važni za samjeravanje ukupnih efekata integracionih procesa.

Coweb - Radna grupa za zapadni Balkan (Working group for the Western Balkans)

Struèno tijelo Evropske komisije koje djeluje na nivou eksperata država èlanica, ali se sastaje i na politièkom nivou, na primjer na nivou politièkih direktora ministarstava vanjskih poslova država èlanica. Zadatak mu je da prati aktuelno stanje u regionu i da daje prijedloge Komisiji prilikom utvrðivanja stavova EU prema regionu zapadnog Balkana.

Balkan

U politièkom znaèenju, Balkanom se smatra podruèje jugoistoène Evrope koje èine: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, Rumunija i Srbija. Geografski, meðutim, Balkan se dijeli na zapadno-balkanske zemlje (zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija), i na jugoistoèno-balkanske zemlje (Bugarska i Rumunija). Ove dvije zemlje su 2. aprila 2004. postale èlanice Sjevernoatlantskog saveza (NATO). U odnosima s EU imaju status kandidata, a prijemu u Uniju nadaju se do kraja 2007. godine.
Barcelona proces
Nakon 20 godina stalnog unapreðenja bilateralnih trgovinskih odnosa izmeðu Evropske unije i partnerskih zemalja mediteranskog podruèja, na konferenciji ministara vanjskih poslova u Barceloni 27. i 28. novembra 1995. godine dogovorena je “nova faza partnerstva” kojom su “proširene i produbljene veze bilateralnih, multilateralnih i regionalnih odnosa”. Taj novi proces kooperacije nazvan je Barcelona proces ili Euro-mediteransko partnerstvo (Euro-Mediterranean Partnership). Euro-mediteranskim procesom obuhvaæeno je 12 zemalja južnog i istoènog Mediterana: tri zemlje Magreba: Alžir, Maroko, Tunis, zatim šest zemalja Mašrika: Egipat, Izrael, Jordan, Palestinski teritorij, Liban, Sirija, te Turska, Kipar i Malta. Libija je do poèetka 2004. imala status posmatraèa, a nakon naglog zaokreta u vanjskoj politici ove zemlje, njen voða, pukovnik Muamer Gadafi/Mummar Gaddafi, obavijestio je predsjednika Evropske komisije, Romana Prodija, 27. februara, da je Libija spremna “na momentalni poèetak rada u okviru Barcelona procesa”. Glavni ciljevi Euro-mediteranskog partnerstva su: uspostava zajednièke Euro-mediteranske zone mira i stabilnosti zasnovane na fundamentalnim principima demokratije, ukljuèujuæi i poštovanje ljudskih prava; stvaranje uslova za ekonomski prosperitet, ukljuèujuæi i režim slobodne trgovine izmeðu EU i partnerskih zemalja, kao i izmeðu samih mediteranskih zemalja; te jaèanje baze ljudskog potencijala, bolje razumijevanje meðu kulturama i razvoj slobodnog civilnog društva u cjelini.

Bijela knjiga (White paper)

Bijela knjiga je vrsta dokumenta Evropske komisije koji sadrži prijedloge planiranih akcija Zajednice u odreðenim oblastima zajednièke politike. Ponekad Bijela knjiga slijedi Zelenu knjigu, koju Komisija izdaje kako bi poèela proces konsultacija, rasprave i usklaðivanja o važnim pitanju na evropskom nivou. Ovaj je termin posebno aktuelan od 1985. godine kada je tadašnji predsjednik Komisije Žak Delor/Jacques Delors, zatražio izuèavanje razloga zaostajanja EU u odnosu na glavne konkurente – SAD i Japan. Dokument je ozvanièen kao Bijela knjiga s dugim podnaslovom “Rast, konkurentnost i nezaposlenost – Izazov i putevi u 21. vijek”. Bijelom knjigom su definisana sva osnovna naèela uspostavljanja “velikog unutrašnjeg tržišta najkasnije do 1993. godine”. Jedinstveni evropski akt iz februara 1986. ozvanièio je ovaj ambiciozni plan i legalizirao nove zajednièke propise za njegovu realizaciju. Bila je to prva radikalna ekonomska reforma Unije i velika nada u ponovno oživljavanje evropske dinamike. Po ovom iskustvu, Komisija je nakon Pada Berlinskog zida objavila i Bijelu knjigu za zemlje centralne i istoène Evrope, kao vodiè za usklaðivanje zakonodavstva tih zemalja u podruèju ureðenja unutrašnjeg tržišta. Taj dokument obraðuje 23 od ukupno 33 poglavlja sadržanih u Acquis-u Evropske unije. Najnovija je “Bijela knjiga o evropskom upravljanju” koju je Komisija objavila u ljeto 2001. godine, kojom se podstièe dalja demokratizacija EU i ukljuèivanje što veæeg broja graðana u procese odluèivanja.

Beneluks (Benelux)

Naziv za carinsku, a kasnije ekonomsku uniju Belgije, Nizozemske i Luksemburga (BE-NE-LUX).

Pripeme za osnivanje trojne unije poèele su tokom Drugog svjetskog rata, kada su izbjeglièke vlade, krajem oktobra 1943. u Londonu, potpisale takozvani Monetarni sporazum. Godinu dana kasnije, takoðe u Londonu, potpisana je i Carinska konvencija, kao odluèujuæi korak ka trojnoj uniji. Meðutim, ovaj akt je poèeo s praktiènim djelovanjem skoro dvije i po godine nakon rata, 1. januara 1948. Tada su ukinute sve trgovinske barijere unutar novostvorene unije i uspostavljena zajednièka carinska tarifa prema treæim zemljama. Nakon serije drugih sporazuma i njihove uspješne primjene, 3. februara 1958. potpisan je i Ugovor o ekonomskoj uniji o slobodnom kretanju roba, radne snage, kapitala i usluga. Zemlje Beneluksa su suosnivaèi Evropske unije, a njihova su integrativna iskustva bila znaèajna u kreiranju jedinstvene ekonomske, a kasnije i monetarne zajednice na širem evropskom planu.

Budžet EU

Za razliku od meðunarodnih organizacija koje ovise o doprinosima država èlanica, prihod EU po osnovu poreza, carina i direktnih doprinosa i drugih dažbina je obaveza koja proizilazi iz ugovora o Uniji i, kao i sve druge ugovorne obaveze, u nadležnosti je Evropskog suda pravde. Ucjena neplaæanjem obaveza je eliminisana samim principom poštovanja vladavine prava, a ne fizièkim ili drugim mehanizmom prisile. Budžet EU za 2004. godinu usvojen je 18. decembra 2004. veæinom glasova u Evropskom parlamentu kao “budžet proširenja”. Ukupan obim budžeta za EU 25-torice je oko 99,7 biliona eura. Iako je brojka ogromna, to je tek 0,98% bruto društvenog proizvoda proširene Unije. U posljednjoj deceniji, zajednièki budžet je prosjeèno bio preko 1,20%, jer je 1999. odluèeno da ne bi smio biti veæi iznad 1,27% BDP. Nekada je dvije treæine ukupnog budžeta izdvajano za poljoprivredu. Sada je taj omjer sveden na oko 46,7 milijardi eura, a za kohezioni i strukturne fondove predviðeno je 40,9 milijardi eura. Glavni izvori prihoda EU su: direktni doprinos zemalja èlanica koji se obraèunava srazmjerno ekonomskoj moæi i velièini zemlje; dio poreza na dodatnu vrijednost (VAT, Value added tax) ili PDV; carine i druge dažbine na uvoz u EU; te ostali prihodi.

Budžetski proces

Oznaèava saradnju i koordinaciju poteza izmeðu Komisije, Vijeæa ministara i Parlamenta u fazi pripreme, predlaganja i usvajanja zajednièkog budžeta EU. U žargonu, ovaj proces je poznat kao trijalog. Nakon prethodnog pribavljanja mišljenja sva tri organa poèetkom maja svake godine, Komisija usvaja prednacrt budžeta za narednu godinu i prosljeðuje ga Vijeæu ministara najkasnije do 15. juna. Vijeæe na nivou ministara ekonomije i finansija priprema nacrt budžeta do 31. jula i najkasnije do polovine septembra prosljeðuje ga Parlamentu. Prvi pretres pred parlamentarcima je uvijek krajem oktobra, a sredinom novembra je drugi pretres na Vijeæu, na kojem se razmatraju sugestije i primjedbe Parlamenta. Sredinom decembra je drugi, konaèni pretres na Parlamentu i utvrðivanje godišnjeg budžeta Evropske unije.

Budžetska nadležnost

Da bi se izbjegli eventualni nesporazumi izmeðu Ministarskog vijeæa i Parlamenta oko nadležnosti u trošenju sredstava budžeta EU, 1975. godine uvedena je podjela budžetske nadležnosti. Vijeæe ministara ima konaènu rijeè kada se radi o takozvanim obaveznim izdacima koji proistièu iz ugovora o Uniji. Za neobavezne izdatke, pita se Parlament. Dva najveæa godišnja izdatka takoðe su podijeljena: zajednièka agrarna politika ubraja se u obavezne izdatke i u nadležnosti je Ministarskog vijeæa, a strukturna politika je prva meðu neobnaveznim izdacima, a za nju je nadležan Parlament.