Pariz/Paris, 13.07,2008. - Prihvartanjem pravne steèevine Barcelonskog procesa iz 1995. godine, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska od 13. jula su punopravne èlanice Mediteranske unije koju èine svih 27 èlanica Evropske unije, gotovo sve zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka koje izlaze na Sredozemno more, te Albanija koja je veæ bila èlanicom Procesa iz Barcelone. Zemljama Arapske lige odobren je status posmatraèa, a u status punopravne èlanice primljen je i Monako.
Barcelnski proces kao prethodnica Mediteranske unije okupljao je 39 zemalja sa oko 780 miliona stanovnika, a nakon prerastanja u Barcelona proces-Mediteransku uniju sa 44 suverene i nezavisne zemlje, ovo je sada poslije Ujedninjenih nacija najveæa i najjaèa zajednica u svijet.
Cilj procesa iz Barcelone je bio demokratski i ekonomski razvoj tih zemalja, kako bi se smanjila imigracija i ovisnost od zapadne Europe, ali oèekivani rezultati su izostali jer su osim pompeznih obeæanja, izostali veliki regionalni projekti za ekonomski razvoj, zapošljavanje, rast standarda stanovništva i motivacija za ostankom u domovini.
Mjereno brutodruštvenim proizvodom po glavi stanovnika, razlike u stepenu ekonomske razvijenosti izmeðu sjeverne i južne obale Sredozemnog mora su i danas 10:1 i potencijalno su velika opsnost po stabilnost u regionu.
Prema podacima OCDE-a, u narednih 15 godina u sredozemnom podruèju bi moralo bi biti otvreno oko 40 miliona radnih mjesta ako bi se želio zadržati sadašnji relativno nizak stepen zaposlenosti. Obim evropskih investicija na jugu Sredozemlja u posljenjih 15 godina bio je ispod oèekivanja i iznosio je tek oko 2 procenta od ukupnih investicija EU. U istom razdoblju Sjedinjene Amerièke Države su u svoje južno podruèje investirale 20 posto ukupnih investicija, a Japan èak èetvrtinu.
Zbog oèiglednog zaostatka za razvijenim Zapadom, zemlje Sredozemlja se smatraju jednim od najnespremnijih podruèja za neminovno suoèavanje sa posljedicama klimatskih promjena, prirodnih katastrofa i nezaustavljovog procesa globalizacije. Sve ovo, plus geostrateški interesi Francuske, iznjedrili su ideju o odustajanju od manje obavezujuæeg Barcelonskog "procesa" i zaoketu ka više obavezujuæoj formi povezivanja - ka Uniji. Polazna osnova francuskom presjedniku Sarkoziju bila su upravo iskustva Evropske unija iz ranih 50-tih 20 vijeka, njene kasnije zajednièke tekovine i dometi koje je u pola stoljeæa postoanja ostvarila.
Nova inicijativa o Mediteranskoj uniji mnogo je šira i konkretnija od Barcelonskog procesa pvenstveno zbog toga što su umjesto proklamacija o saradnji i demokratiji, na Pariškom samitu Mediteranske unije predstavljeni vrlo konkretni projekti iz oblasti energetike, saobraæajne infrastruktre, zaštite mora, razvoja civilnog društva i zaštite od prirodnih katastrofa kao što su zemljotresi kojima je ovo podruèje izloženije od veæine podruèja u svijetu.
"Osim istorijskih, geografskih i kulturnih veza, zemlje Evrope i Mediterana povezuju i zajednièke ambicije: da udruženim snagama izgraðuju buduænost mira, demokratije, blagostanja, graðanskog, društvenog i i kulturnog razumijevanja", stoji i Zajednièkoj deklaraciji Pariškog samita za Mediteran.
U deklaraciji se ukazuje i na znaèaj regionalnog partnerstva i povezivanja, te na "velike strateške ciljeve, kao što je pretvaranje Mediterana u zonu mira", ukazjuæi prvenstveno na trenutno najveæi problem ovog regiona - bliskoistoèni sukob izmeðu Izraela i arapskih zemalja.
"Šefovi država ili vlada Mediteranske unije pozdravljaju pozitivnu ulogu koju je u rješavanju tog sukoba odigrala EU, te pozivaju obje pregovaraèke strane da uèine sve što je u njihovoj moæi kako bi potpisale mirovni sporazum prije kraja 2008. godine i da u tom cilju nastave put neposrednog dijaloga u cilju ostvarivanja vizije o dvjema suverenim i nezavisnim državama - sigurnom i èvrstom Izraelu i suverenoj i demokratskoj Palestini, èiji æe narodni živjeti jedan pored drugog u miru i u trajnoj sigurnosti. Sva ostala pitanja u vezi sa konaènim statusom, ukljuèujuæi i granièna pitanja, strane u pregovorima moraju riješiti sporazumno", navodi se u Zajednièkoj deklaraciji Pariškog samita i zakljuèuje da je "za mir na Bliskom istoku neophodno pronaæi sveobuhvatno rješenje", te se u tom kontekstu posebno naglašava èinjenica da su Sirija i Izrael pokrenuli posredne mirovne pregovore uz pokroviteljstvo Turske.
"Moramo se zauzeti za ukidanje svakog preduslova koji pogoduje širenju terorizma ili koji bilo koju kulturu ili religiju povezuje s terorizmom. Moramo takoðe uèiniti sve što je u našoj moæi kako bismo riješili probleme višedecenijskih sukoba na Bliskom istoku i okonèanje okupacije, moramo se suprotstaviti potlaèivanju drugih naroda, boriti se protiv siromaštva, te stalno i nepokolebljivo podsticati ljudska prava i dobro upravljanje", stoji u Zajednièkoj deklaraciji Pariškog samita.(ZS: Specijalno iz Pariza za RDW)