Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i britanski premijer Tony Blair postigli su dogovor o usvajanju takozvane pojednostavljene povelje umjesto neuspjelog ustavnog prijedloga kako bi se konèno pristupilo reformiranju evropskih institucija.
Dosljedan svojim predizbornim najavama, Sarkozy je odmah nakon izbora za predsjednika, zatražio "pojednostavnjenu povelju koju bi èlanice mogle ratificiratii i bez pitanja glasaèa, odnosno bez izlaska na referendum koji je i bio koban po ustavni nacrt koji nije prošao veæ na prvim referendumima u Francuskoj i Holandiji 2005. godine što je bilo dovoljno za dalju blokadu procesa njegovog eventualnog usvajanja.
"Složili smo se da bi to bila nova povelja, a ne mali ustav", rekao je Sarkozy novinarima nakon sastanka s britanskim premijerom tokom samita G8 najrazvijenijih zemalja i Rusije.Krajem maja i njemaèka kancelarka Angela Merkel izjavila je u Berlinu nakon razgovora s èelnicima Austrije, Estonije i Latvije da je odluèna u nakani da prije isteka njemaèkog predsjedavanja EU, pronaðe rješenje za izlazak iz krize oko europskog ustava.
Merkel je tokom razgovora s estonskim premijerom Adrussom Ansipom, latvijskim premijerom Aigarsom Kalvitisom i austrijskim kancelarom Alfredom Gusenbauerom izjavila da æe se prije kraja njemaèkog predsjedavanja postiæi "prihvatljiv kompromis u vezi sa novim ustavnim ugovorom". Kalvitis je upozorio da æe svako daljnje otezanje u postizanju dogovora o novom ustavu umanjiti vjerodostojnost EU, dok je Ansip naglasio da se zauzima za jaku EU.
I njemaèki ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier izjavio je u Bruxellesu da se smanjuju razlike u stajalištima izmeðu zemalja èlanica oko novog ugovora, kojim bi se zamijenio propali ustav. Dogovor se može postiæi do iduæeg summita EU u Bruxellesu 21. i 22. juna. Do tog samita njemaèko predsjedništvo pokušava postiæi dogovor oko obrisa novog ugovora, koji bi bio usaglašen na Meðuvladinoj konferenciji u drugoj polovici ove godine pod portugalskim predsjedništvom. Na taj bi se naèin ostavilo dovoljno vremena nacionalnim parlamentima zemalja èlanica da na vrijeme, do izbora za Evropski parlament u proljeæe 2009. godine, ratificiraju novi ugovor.
U novom bi se ugovoru, po svemu sudeæi, preuzela rješenja o evropskim institucijama i naèinu odluèivanja iz ustavnog prijedloga.To podrazumijeva uvoðenje funkcije predsjednika Europskog vijeæa na dvoipogodišnji mandat, èime bi se zamijenio postojeæi princip rotirajuæeg predsjedništva, te funkcije ministra vanjskih poslova, iako je sve izvjesnije da æe se odustati od naziva ministar. Takoðer bi se promijenio i naèin odluèivanja u Vijeæu EU. Umjesto dosadašnjeg principa ponderiranih glasova, uvelo bi se glasanje dvostrukom veæinom. Novim ugovorom uklonila bi se prepreka za daljnja proširenja EU, jer je postojeæi Ugovor iz Nice (iz 2000. godine) dimenzioniran za 27 zemalja èlanica. Prijemom Rumunije i Bugarske, 1. januara 2007. takva kvota je ispunjena, pa bez usvajanja novog evropskog ugovora, prvog ustava ili «pojednostavljene povelje» - svaka rasprava o prijemu balkanskih zemalja u EU ostaje samo iluzija.
Imajuæi u vidu znaèaj institucionalnih reformi EU za dalja proširenja, predsjednik Europskog parlamenta Hans Gert Poettering pozvao je poèetkom juna najveæu medju novim èlanicama, Poljsku, da podrži nacrt europskog ustavnog ugovora ili buduæe «pojednostavljeno rješenje» u vidu ustavne povelje. Varšava je do sada to odbijala uèiniti zbog nezadovoljstva sistemom glasanja u kojem je dominirao princip "dvostruke veæine". Predsjednik poljskog parlamenta Ludwik Dorn, medjutim, nije iskazao spremnost promjene poljskog stajališta prema buduæem ugovoru ukoliko ne dodje do odustajanja od sadašnjeg prijedloga.
Prema dvostrukom veæinskom principu glasanja, odluke u 27-èlanoj Uniji trebale bi dobiti podršku najmanje 55 posto èlanica (najmanje 15 država), koje predstavljaju 65 posto cjelokupnog stanovništva Unije. Poljska se protivi, tvrdeæi da se takvim principom glasanja daje nesrazmjerna glasaèka snaga veæim državama poput Njemaèke, te traži modificirani sistem glasanja koji bi manjim državama u Uniji dao veæi utjecaj.