Pariz/Paris, 13.07.2008. - Nakon jednogodišnjih priprema, u Velikoj palati u Parizu, popodne æe biti ozvanièeno osnivanje Mediteranske unije koju èine svih 27 èlanica EU, 12 sjevernoafrièkih zemalja, te èetiri države zapadnog Balkana- Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska.
Nova unija æe se službeno zvati Barcelonski proces - Unija za Mediteran, a za zemlje balkanskog podruèja je od izuzetne važnosti što æe i formalno od danas imati priliku da se politièki, ekonomski, infrastrukturno, kulturološki i na svaki drugi naèin profiliraju i kao zemlje koje imaju mediteranski identitet.
Silajdžiæ takoðe u ParizuBosnu i Hercegovinu na osnivaèkom samitu Mediteranske unije predstavlja predsjedavajuæi Predsjedništva BiH, Haris Silajdžiæ, koji æe u ime BiH u Parizu ostati i u ponedjeljak, kako bi na dan najveæeg francuskog praznika, obilježavanju pada Bastilje, odnosno poèetka Francuske revolucije, uèestvovao na tradicionalno najveæoj godišnjoj paradi u Francuskoj.
Iako se najavljuje kako Unija za Mediteran neæe postiæi oèekivane ciljeve koje je ranije zamislio njen idejni pokretaè, francuski predsjednik Nikolas Sarkozi (Nicolas Sarkozy), èini se ipak da bi od danas nova velika Unija, na geostrateškom, politièkom, ekonomskom i komunikacijskom planu mogla imati mnogo veæe dugoroène efekte nego što je i sam Sarkozi oèekivao.
Pravi uspjeh: uspostava diplomatskih veza izmeðu Sirije i Libana
Veæ uoèi samog formalnog èina uspostave Mediteranske unije, velikim uspjehom se mora smatrati uspostavljanje diplomatskih odnosa izmedju Sirije i Libana koji su od prije dvije godine bili potpuno zamrznuti, jer je Francuska Siriji stavljala na odgovornost za ubijstvo bivšeg libanskog predsjednika i izazivanje graðanskog rata u zemlji s kojom je Jelisejska palata ima tradicionalno izuzetno èvrste prijateljske veze. Èinjenica da je Sarkozi dan uoèi otvaranja Unije za Mediteran, primio sirijskog predsjednika Bašara Al Asada, te da je bio domaæin prvog susreta izmeðu Bašara i i novoizabranog libanskog predsjednika Mišela Sulajmana dovoljno govori da Pariz želi izlazak iz krize i uspostavu dijaloga.
U diplomatskim krugovima u Parizu se spekuliše da Sarkozi, u zamjenu za mir u Libanu, Al Asadu nudi prisustvo na meðunarodnoj politièkoj sceni, što se veæ poèelo realizirati i nedjeljnim osnivaèkim samitom Mediteranske unije kojem su se odazvala oba predsjednika.
Jordan i Libija odbile su sudjelovati u ovom projektu. Medjutim, Turska i Alžir potvrdile su svoje prisustvo u Parizu. Turska je izrazila nepovjerenje prema projektu Mediteranske unije, u strahu da æe ova organizacija, gdje joj je Francuska namijenila istaknutu ulogu, biti zamjena za pravo èlanstvo u Evropskoj uniji.
Dvostruko predsjedništvo kao znak partnerstva
Otvaranjem Unije za Mediteran predsjedavat æe francuski predsjednik Nokolas Sarkozi i egipatski predsjednik Hosni Mubarak, kako bi se veæ na startu uspostavio model po kojem æe od dva buduæa supredsjedsjedavajuæa sa mandatom od dvije godine, jedan biti sa sjeverne, a drugi s južne strane Sredozemnog mora. Odbijena je dakle Sarkozijeva namjera da Francuska sama predsjedava u toku prve dvije godine, jer su druge èlanice EU složno željele da u ime EU, to predsjedavanje drži buduæi šef Evropskog vijeæa koji je predviðen Lisabonskim reformskim ugovorom, koji je za sada odbacila jedino Irska, 22 èlanice Unije su završile proces njegove ratifikacije, a u preostalih èetiri takav procedura predstoji.
Svima privlaèna saradnja s EU
Izvanredan odziv sjevernoafrièkih zemalja i zemalja Bliskog istoka za francusku inicijativu o Mediteranskoj uniji, najbolji je dokaz koliko je i za njih snažna privlaènost Evropske unije. Uniju za Mederan je u maju prošle godine predložio francuski predsjednik Sarkozi "u cilju jaèanja ekonomskih, kulturnih i politièkih veza izmeðu zemalja koje izlaze na Sredozemno more, te u cilju borbe protiv terorizma i ilegalne imigracije".
Mediteranska unija kao nastavak Barcelonskog procesa
Kontinentalne, sjeverne èlanice EU, pogotovo Njemaèka, u poèetku su meðutim bile sumnjièave prema ovoj inicijativi u strahu da ne budu iskljuèene iz potencijalno vrlo važnog regiona. Njemaèka kancelarka Angela Merkel je na martovskom samitu EU u Briselu uspjela isposlovati zajednièki dogovor da se ne odustaje od Barcelonskog procesa iz 1995. godine, te se tako na koncu i došlo do kompromisnog imena nove tvorevine: "Barcelona proces - Unija za Mediteran".
Barcelonski proces je jedna od strategija EU za razvoj sjevernoafrièkih zemalja, a po konaènim namjerama i instrumentima realizacije veoma je slièna Procesu stabilizacije i pridruženja za zemlje zapadnog Balkana (SSP). Glavna razlika je u èinjenici da zapadnobalkanske zemlje imaju "jasnu perspektivu èlanstva u EU" i sve su od 2000. u statusu "potencijalnog kandidata", a zemlje Barcelonskog procesa su bile, jesu i ostaju samo zemlje-partneri Evropske unije. Ali bez obzira na to, ostaje èinjenica da æe Barcelonski proces-Unija za Mediteran od ovog vikenda biti najveæa i najjaèa zajednica zemalja svijeta nakon Ujedinjenih nacija.(ZS, objavljeno na RDW, Bon/Bonn)