Ako postoji ijedna stvar s kojom su se svi složili tokom predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, onda je to èinjenica da Dejtonski sporazum mora biti reformiran. Ako postoji još jedna stvar s kojom se svi slažu, onda je to da proces za provoðenje takve reforme mora biti pošten i racionalan.
Ali, ono sa èime se niko ne slaže kad je o ovom pitanju rijeè, odnosi se na opseg ove reforme, te kako taj "pošten i racionalan" proces treba izgledati.
Neki ljudi žele da se cijeli Ustav napiše ispoèetka. Drugi, meðutim, žele da se izmijene samo neki njegovi dijelovi. Nekima se svidio proces prema kojem je ova reforma tekla u proteklih godinu i po, dok se drugima èini da taj naèin i nije bio baš najpogodniji...
Ako se, nakon posljednjih izbora, želi napraviti ikakav napredak na postizanju toliko potrebne promjene Ustava BiH, onda je nužna suštinska promjena koja bi bila provedena tako da politièari i drugi bh. lideri zajednièki rade na postizanju tog cilja. Znam da ovo što govorim nije ništa novo, niti iznenaðujuæe. Ali, umjesto da samo ponavljamo ono što smo rekli ili što su drugi kazali, nudim deset preciznih preporuka onima koji æe uèestvovati u buduæim razgovorima. Jedno od pitanja koje nije riješeno odnosi se na to kako da ljudi u BiH ponovo pokrenu proces promjena Ustava, ali tako da on bude uspješan. Preporuke koje dajem crpim iz iskustva koje sam, kao èlan Sekretarijata, stekao radeæi na ovim pitanjima.
1. Svi uèesnici u bilo kakvim predstojeæim pregovorima moraju demonstrirati stepen povjerenja i poštivanja interesa i briga jednih prema drugima. Nije dovoljno samo insistirati na korektnosti i pravednosti svoje pozicije. Mora postojati i spoznaja da druge strane imaju pravo na svoja stajališta.
2. Svi uèesnici trebaju nastojati transparentno prezentirati svoje pozicije i prijedloge koji nadilaze vlastite interese. Takoðer, mora se pažljivo razmisliti prije nego što se stavovi saopæe kako se ne bi proizvele kako svjesne, tako i nesvjesne posljedice.
3. Svi uèesnici moraju posvetiti dovoljno vremena pregovorima i u njih uložiti dovoljnu kolièinu energije i nastojanja.
4. Svi uèesnici pregovora moraju biti spremni voditi ih u duhu iskrene želje za kompromisom.
5. Svi uèesnici moraju se složiti s opsegom promjena u fazi u kojoj æe se pregovarati.
6. Ne smije se štedjeti energija da se, mnogo preciznije nego do sada, definiraju odnosi izmeðu ustavnih promjena i integracija u EU.
7. Onog trenutka kada se definira opseg promjena o kojima se pregovara, svi uèesnici se trebaju složiti sa strukturom, modalitetima i vremenskim okvirom za pregovore.
8. Opcije za promjenu Ustava ne trebaju biti ogranièene amandmanima. One mogu uzeti i fleksibilniju formu zakona, propisa i procedura koji æe se u buduænosti, ako bude potrebno, moæi ponovo prouèavati i tretirati. Nadalje, reforme ne trebaju nužno biti voðene kao jedan paket. One mogu biti prezentirane pojedinaèno ili kao set zakona.
9. Proces promjene Ustava treba uzeti u obzir i legislativu koja je donesena kroz reforme i modificiranja na sam Dejton, te njegove anekse, od novembra 1995. godine.
10. Sve predložene promjene Ustava moraju biti izložene detaljnoj javnoj raspravi prije nego što se o njima bude glasalo u Državnom parlamentu.
Nijedna od ovih preporuka nije neizvodiva, èak ni u tako pregrijanoj atmosferi kakva je u BiH pred izbore. Sve ono što treba jeste da lideri na svim stranama priznaju da su promjene Ustava moguæe ako su oni voljni ukljuèiti se u njih.
(Autor Preporuka, Brus Hièner, profesor je na Univerzitetu Tufts u SAD i èlan Sekretarijata za pregovore o promjeni Ustava BiH. Preporuke su objavljene 09.10.2006. u vidu poziva za nastavak pregovora)