RDW
Euro-amerièka politika nametnutih kompromisa doživjela je još jedan težak poraz nakon što prijedlog ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini, kojeg su ponudili predstavnici sedam politièkih partija i meðunarodna zajednica nije prošao parlamentarnu proceduru.
Predlagaèi i podstrekaèi koji su najvažniji projekt od potpisivanja Dejtnosnskog sporazuma nametali po principu “uzmi ili ostavi” zadugo æe se oporavljati od posljedica vlastite umišljenosti, a tri ˋautsajderskeˋ politièke partije koje, zbog diplomatskog diletantizma euro-amerièkih predstavnika u BiH nisu bile ukljuèene u pripremu Sporazuma o ustavnim promjenama, ostvarile su najveæu politièku pobjedu od završetka rata.
Po procjeni britanskog ambasadora u Sarajevu Matthew Rycrofta prošla srijeda je bila «tužan dan za Bosnu i Hercegovinu» i «još jedna velika propuštena šansa», a za glavnog protivnika ishitrenih ustavnih rješenja, Harisa Silajdžiæa, odbacivanje predloženog Sporazuma je dokaz odvažnosti bh. patriota koji su se usprotivili «pokušajima trajne legalizacije teritorija stvorenih nasiljem, genocidom i etnièkim èišæenjem u toku rata».
Nakon burne debate u Zastupnièkom domu i šokantne srijede za euro-amerièke posrednike u BiH, najlogiènijim se postavilo pitanje šta, zapravo, Evropska unija i Amerika žele od Bosne i Hercegovine, te da li æe odbijanjem predloženih ustavnih promjena ova zemlja izgubiti korak u procesu euro-atlantskih integracija?
Korektan odgovor na ova dva složena pitanja bi bilo moguæe dati tek onda ako bi se iz kratkovide i konfuzne politike meðunarodne zajednice prema Balkanu moglo razabrati kakva je namjera njenih stratega kada zagovaraju ustavne promjene po svaku cijenu, iskljuèujuæi èak iz igre ne samo najširu javnost, veæ i parlamentarne partije za koje se pogrešno procijenilo da æe biti nebitne kada se u konaènici budu dizale ruke u Parlamentu.
Svi dosadašnji potezi evropskih i amerièkih izaslanika, ukljuèujuæi i tri posljednja viskoka predstavnika koji su se u ustavne promjene uplitali po službenoj dužnosti, pokazuju da se u ovoj fazi dušebrižništva prema BiH pribjegavalo što pliæem oranju po Dejtonskom sporazumu kako bi se izbjeglo ozbiljnije talasanje prije okonèanja kosovskog i srpsko-crnogorskog pitanja, te prije okonèanja opštih izbora u BiH koji slijede najesen. Suštinska adaptacija zemlje za samoodrživu dugoroènu buduænost ostavljena je neopravdano za kasnije.
Nediplomatska je zbog toga izjava britanskog ambasadora u Sarajevu da su oni koji su glasali protiv ustavnih promjena «Bosni i Hercegovini odgodili put ka Evropskoj uniji i normalnom razvoju», da æe «oni biti odgovorni za posljedice tih odgaðanja», te da æe «mnogo toga morati objasniti bh. graðanima koji su još jednom ostali razoèarani». Prije bi se moglo ustvrditi da je i ovoga puta loptica vlastite pogrešne procjene, klimave strategije i velikog diplomatskog poraza EU i SAD prebaèena na teren nekoliko politièkih partija u zemlji koje su Bruxelles i Washington olako iskljuèile iz igre po principu poslušnih i neposlušnih momaka.
I prevarili su se.
Jer formalno-politièki gledajuæi, ustavne promjene nisu ni bile uslov za nastavak pregovora s Evropskom unijom o stabilizaciji i pridruživanju. Samim tim ni odbacivanje predloženih rješenja u Parlamentu, ne bi smjelo imati nikakvog uticaja na dalji tok pregovora s Evropskom unijom. Ako bi se to ipak dogodilo, onda bi to bio još jedan opasan signal: da EU i SAD imaju kratkoroène namjere u Bosni i Hercegovini i da nisu iskreni prijatelji kakvim se inaèe predstavljaju.
Zekerijah Smajiæ
(Autor je specijalista za pitanja Evropske unije)