RDW
Nakon pozitivnog ishoda glasanja o nezavisnosti, Crna Gora je ekspresno isposlovala priznanja i uspostavu diplomatskih odnosa s najbližim susjedima. Time su hipoteke iz zadnjeg rata gurnute ustranu, a otvorena široka magistrala za integriranje nezavisne Crne Gore u meðunarodne institucije.
Evropski uredi za Balkan bi morali biti zadovoljni, jer su njihove direktive na terenu pravilno shvaæene i dosljedno primijenjene. Najbrža je na potezu, oèekivano, bila Hrvatska jer se od nje iz Brisela i tražilo da, u svojstvu kandidata za punopravno èlanstvo u Evropskoj uniji, prva demonstrira odanost evropskoj globalnoj politici bez obzira na vlastiti stav o ulozi Crne Gore u posljednjem ratu. Od Srbije je zatraženo priznavanje bivše saveznice kako bi se EU iz Beograda ponudili dodatni razlozi za odleðivanje pregovora o pridruživanju, a Bosna i Hercegovina je, i bez posebnih naloga iz Brisela, pouku mogla izvuæi sama, jer je tek na poèetku pregovora o integracijama, a veoma joj je stalo da se prva faza pridruživanja okonèa najesen.
Crnogorska nezavisnost i sve diplomatsko-politièke akcije koje su se izdešavale uoèi i neposredno nakon referenduma, biæe još zadugo predmet analiza i svakojakih zakljuèaka. Jedan je neosporan veæ sada: Evropska unija je na primjeru Crne Gore pokazala da postaje ne samo ozbiljan faktor globalnih odnosa, veæ i kreator politike na meðunarodnom planu, što joj je u posljednjih petnaestak godina i bila glavna preokupacija jer se decenijama prije toga s pravom smatralo da je Evropska unija na ekonomskom planu ‘džin’, a na meðunarodno-diplomatskom ‘patuljak’.
Što se Balkana tièe, inicijativu je potpuno preuzela od Sjedinjenih Amerièkih Država od momenta kada su umjesto jedinica vojnih stabilizirajuæih snaga (SFOR) i policijske misije Ujedinjenih nacija (IPTF) u Bosni i Hercegovini rasporeðeni vojnici i policajci Evropske unije.
Logiènim se zato nameæe pitanje da li amerièko-evropski dogovor o promjeni zona utjecaja može u bliskoj buduænosti ojaèati ili oslabiti stabilnost Balkana? Da li æe se briselski projekt crnogorske nezavisnosti pokazati dobrim ili lošim receptom za ostale etnièke zajednice koje strijeme nezavisnosti? Da li æe se Evropska unija doista pokazati dozrelom za uspostavu poretka mira i stabilnosti u regionu u kojem nikakve separatistièke ideje, poput Dodikovih u Bosni ili Nikoliæevih u Srbiji, neæe moæi imati plodnoga tla?
Odgovor na ove dileme æe ponuditi vrijeme, odnosno postupci i djela evropske administracije. U ovom momentu je teško procijeniti stvarnu potenciju Evropske unije prema Balkanu jer me njena dosadašnja uloga neodoljivo podsjeæa na blagog roditelja koji previše popušta pred hirovima nestašnog djeteta. Imajuæi, meðutim, u vidu mehanizme pritiska s kojim nakon najnovijih unutarnjih reformi Evropska unija stvarno raspolaže, nisam daleko od zakljuèka da æe zvanièni Brisel u bliskoj buduænost sve više lièiti Vašingtonu i da æe konaèno poèeti poimeniènu prozivku i dobrih i loših momaka umjesto dosadašnjih dosadnih naèelnih ocjena o bezimenim koènièarima reformskog procesa.
Ako Evropska unija uskoro ne promijeni i taktiku i leksiku, crnogorska nezavisnost i skoro odvajanje Kosova mogli bi se pokazati samo poticajem na nove probleme.
Zekerijah Smajiæ
(Autor je specijalist za evropska pitanja)